. . . .

Neki mitovi

03 Pro

Ne postoji na?in kojim bismo mogli ste?i prihva?anje i razumijevanje svih ljudi u svojoj okolini, i mislim da to ne treba ni pokušavati. Najvažnije je prona?i suosje?anje za sebe i biti sam sebi izvor podrške. Me?utim, na putu oporavka od poreme?aja hranjenja obitelj, prijatelji i okolina mogu biti velika podrška i pomo?. Nažalost, mnogi ljudi imaju iskustva veoma negativnih reakcija okoline kada s njom podijele neki svoj problem te biraju nastaviti patiti u tišini radije nego da proživljavaju odbacivanje.

Prema ne?emu što je razli?ito i nepoznato, ljudi iz adaptivnih razloga ?esto osje?aju strah, ga?enje i odbojnost. Poreme?aji hranjenja spadaju u sferu nepoznatog i zastrašuju?eg i zbog toga mogu buditi takve osje?aje. Usprkos tome, vjerujem da oni u ljudima bude i znatiželju, a ?esto i suosje?anje. Mislim da je osnova suosje?anja, prihva?anja, ljubaznosti te pružanja pomo?i oboljelima upravo razumijevanje i znanje o onome od ?ega oni pate. U idealnom svijetu svi bismo osje?ali suosje?anje i bili puni razumijevanja, no oboljeli se ?esto susre?u s mnoštvom negativnih stavova okoline te odlu?uju ?uvati svoj poreme?aj kao mra?nu tajnu koja ih izjeda iznutra. Zbog toga bih ovu kolumnu posvetila nekim predrasudama i mitovima koje se mogu javiti u vezi s poreme?ajima hranjenja. Nadam se da ?u na taj na?in pomo?i širenju istine i znanstvenih spoznaja, naspram onoga što možete pro?itati u medijima ili ?uti iz nevjerodostojnih izvora.

1. Osoba s poreme?ajem hranjenja sama je izabrala imati poreme?aj.

Ljudi koji su oboljeli od poreme?aja hranjenja nisu se željeli razboljeti. Nisu izabrali bolest. Poreme?aji hranjenja imaju kompleksan set uzroka i ne nastaju odjednom kada osoba to odlu?i nego se razvijaju kroz dulji vremenski period. Ovo je zapravo pomalo filozofsko pitanje koje se može postaviti u slu?aju mnogih psihi?kih poreme?aja. Je li osoba koja je ovisna o psihoaktivnim tvarima izabrala postati teško ovisna o njoj? ?injenica je da ljudi koji razviju poreme?aj hranjenja na samom po?etku biraju raditi neke stvari koje ih lišavaju goleme anksioznosti ili umanjuju neke druge emocionalne probleme. Neprilago?ena ponašanja vezana uz hranu (povra?anje, izgladnjivanje, prejedanje) imaju odre?enu svrhu i nude trenutnu utjehu te im se zbog toga oboljela osoba vra?a, posebno u trenutcima stresa. Dakle, da svatko od nas bira svoja ponašanja i na?ine na koje ?emo zadovoljavati svoje potrebe, me?utim, katkada odaberemo neka neprilago?ena ponašanja i ona nam postanu navika i prometnu se u poreme?aj. Mislim da ipak nitko svjesno nije izabrao razboliti se, patiti i mu?iti s osnovnom životnom potrebom kao što je hrana.

Poreme?aj se javlja kada se ponašanja poput izgladnjivanja, prejedanja ili povra?anja pretvore u jako ?vrsto ukorijenjenu naviku koja je pra?ena mislima koje su jednim dijelom i potaknute tim obrascem ponašanja. Osoba se uplete u poreme?aj i ima velikih teško?a s izlaskom iz njega, no izlazak je svakako mogu?, što na kraju zna?i da je osoba odgovorna za vlastito ponašanje i da uz puno volje i hrabrosti može prekinuti taj pakleni krug. Može izabrati oporavak. Ponekad se poreme?aje hranjenja uspore?uje s ovisnostima jer postoje neke sli?nosti. Osoba treba odlu?iti prestati uzimati droge, pušiti ili piti te riješiti probleme koje su do toga doveli. Isto to vrijedi za poreme?aje hranjenja. Osoba nije izabrala teško se razboliti niti je to htjela, ali može izabrati izlije?iti se i u?initi sve što može da to i u?ini.

2. Ne može se imati više od jednog poreme?aja hranjenja.

Osobe oboljele od poreme?aja hranjenja mogu imati simptome više od jednog poreme?aja istovremeno, a poreme?aji se mogu i izmjenjivati kroz razli?ite vremenske periode. U nekim slu?ajevima osoba oboljela od anoreksije može imati neke od simptoma bulimije zbog kojih ?e dobiti dijagnozu anoreksije purgativnog tipa, a nakon nekog vremena može po?eti zadovoljavati sve kriterije za bulimiju zbog kojih ?e dobiti i tu dijagnozu. Poreme?aji hranjenja su vrlo promijenjivi u vremenu, te ako osoba ne dobije adekvatnu pomo?, može neke od simptoma imati jako dugo vremena uz brojne recidive. Prejedanje, izgladnjivanje, povra?anje, pretjerano vježbanje obrasci su ponašanja koji se javljaju i kod anoreksije, i kod bulimije, i kod nespecifi?nih poreme?aja hranjenja.

3. Kada se osoba vrati na normalnu težinu, više nema anoreksiju.

Povratak na normalnu tjelesnu težinu je osnovni korak u lije?enju poreme?aja hranjenja (kod anoreksije se javlja najve?i gubitak na težini pa je navedena kao primjer). Kada je osoba izvan životne opasnosti može po?eti raditi na psihi?koj podlozi koja je u pozadini ponašajne manifestacije poreme?aja (naravno da joj je potrebna psihološkapodrška i tijekom procesa povratka na normalnu težinu). Povratak na normalnu težinu sam po sebi nije lijek i nije kraj borbe za osobu koja je oboljela. Naime, kada se osobe u sklopu bolni?kog lije?enja prisilno vrate na normalnu težinu bez da dobiju psihološku pomo?, ?esto se vrlo brzo po otpuštanju iz bolnice vrate starim pogubnim navikama. Potrebno je riješiti ono što se nalazi u podlozi odnosno problem koji je doveo do izgladnjivanja/povra?anja/prejedanja, a to se može samo uz adekvatnu psihološku pomo? i rad na sebi.

4. Samo na osnovu izgleda mogu?e je procijeniti ima li osoba poreme?aj hranjenja.

Nije. Da, ukoliko vidite zastrašuju?e mršavu osobu možete posumnjati da ima anoreksiju, no mogu?e je da je ta osoba oboljela od nekog druge bolesti, kao da je i po prirodi mršava. Mnoge osobe koje su prirodno mršave susre?u se sa napadima i optužbama da imaju anoreksiju. To ne mora biti to?no i ne može se zaklju?iti samo na osnovi njihovog izgleda. Osoba ne mora izgledati zastrašuju?e mršavo, a da ima poreme?aj hranjenja. Osobe oboljele od bulimije ?esto su normalne tjelesne težine, a zapletene su u razaraju?i krug povra?anja i prejedanja. Osoba s nespecifi?nim poreme?ajem hranjenja može imati jako teške simptome; opsesivne misli vezane za hranu i tijelo, nisko samopoštovanje, duboko nezadovoljstvo svojim tijelom i sobom, a bez da joj je težina toliko nisko da se to vidi iz vana. Primjera je nebrojeno puno. Ljudi koji boluju od poreme?aja hranjenja ?esto svoje poreme?aje jako dobro skrivaju te mogu biti dugo vremena neotkriveni. Iz vana ne možemo vidjeti kako je osobi biti u svojoj koži i kako se osje?a. Možemo je pitati, razgovarati s njom i provesti neko vrijeme u njenom društvu kako bismo je bolje upoznali.

5. Kod poreme?aja hranjenja radi se samo o opsjednutosti izgledom i ljepotom.

Iako se na prvi pogled može ?initi da je osoba „opsjednuta izgledom“ i ljepotom, to naprosto nije tako. Poreme?aji hranjenja su psihi?ki poreme?aji koji u svojoj osnovi zapravo nemaju hranu, tijelo, jedenje, izgled ili ljepotu. Oboljelu osobu to okupira, no u podlozi je nešto drugo; duboko nezadovoljstvo samim sobom, nedostatak samopoštovanja i osje?aja vlastite vrijednosti. Da u podlozi poreme?aja nije težina i ljepota jasno je i iz ?injenice što osoba nikad nije zadovoljna svojom težinom, ?ak ni kad je toliko mršava da joj je život ugrožen, ?ak i kada prestaje zadovoljavati neke „kriterije ljepote“ koji su standard u zapadnom svijetu i svima oko nje je jasno da je bolesna.

Od poreme?aja hranjenja se može umrijeti. Anoreksija je psihi?ki poreme?aj s najve?om stopom smrtnosti. U osnovi poreme?aja hranjenja ?esto se nalaze emocionalne poteško?e kao što su kontrola, samopoštovanje, a tako?er mogu imati pridružene dijagnoze kao što su depresivni i anksiozni poreme?aji. Tako?er, poreme?aji hranjenja postojali su i kada ideal ljepote nije bio mršavost kao što je to danas. Istina je da zbog porasta izloženosti masovnim medijima i marketinškim porukama, poruke o važnosti mršavosti i mršavosti kao na?inu za dolaženje do prihva?anja dolaze do ve?eg broja ljudi te se bilježi porast u broju poreme?aja hranjenja. Me?utim, oni ne nastaju samo jer netko želi „izgledati kao manekenka“ nego zato što je ta osoba zaklju?ila da je to jedini na?in na koji može od svoje okoline dobiti prihva?anje koje joj jako treba i koje ne može prona?i u sebi.

6. Poreme?aja hranjenja uzrokuju roditelji.

Znanstvenim istraživanjima poreme?aja hranjenja nije dokazan niti jedan ?vrsti i stabilni uzrok. Svakako da destruktivni obiteljski odnosi, loš odnos roditelja prema tijelu i hrani te obrasci ponašanja koji se u obitelji usvajaju mogu biti veliki faktor rizika i mogu u nekim slu?ajevima biti precipitiraju?i faktor za razvoj poreme?aja, no oni nisu i jedan jedni uzrok. Mnogi od nas odrastaju u disfukcionalnim obiteljima, pa ne razviju poreme?aj hranjenja. Poznato je da postoji genetska i biološka podloga poreme?aja, utjecaj medija i šire okoline, utjecaj životnih iskustava i mnogo drugih faktora koji doprinose razvoju poreme?aja.

Neke osobe oboljele od poreme?aja hranjenja imaju loše odnose sa svojim roditeljima, no isto tako, mnoge osobe oboljele od poreme?aja hranjenja imaju odli?an odnos sa roditeljima i obitelj im je glavna podrška u lije?enju. Nema pravila. Mnogi ljudi koji imaju veoma loše obiteljske odnose nikad ne razviju poreme?aj hranjenja. Za sada nije poznat jedinstven uzrok za gotovo niti jedan psihi?ki poreme?aj. Predpostavlja se da je u osnovi poreme?aja hranjenja kompleksan skup bioloških, okolinskih i socijalnih faktora.

7. Za poreme?aje hranjenja krvi su mediji.

Zbog toga što je istraživanjima pokazano da poreme?aje hranjenja uzrokuje skup bioloških, socijalnih i okolinskih faktora, nije u potpunosti to?no re?i da ih uzrokuju mediji. Poreme?aji hranjenja postoje oduvijek, a prve zabilješke o njima javljaju se i u starom Egiptu i u srednjem vijeku; davno prije suvremenih medija. ?injenica jest da je sve ve?i broj slu?ajeva koji se dijagnosticiraju u današnjem zapadnom društvu. Ono što je sigurno utvr?eno jest da medijski prikazi izazivaju nezadovoljstvo vlastitim izgledom. Osobno smatram da je definitivno potrebno smanjiti neupitno negativni utjecaj takvih medijskih prikaza ja?anjem mladih ljudi i prevencijskim programima. No kao i s prethodnim mitom, ne možemo re?i da poreme?aje uzrokuju isklju?ivo mediji.

Ono što smatram iznimno važnim napomenuti ovdje jest ?uveno istraživanje koje je provela psihijatrica Anne E. Becker na Fijiu. Rijetko kada imamo priliku promatrati stanje prije i poslilje nekog doga?aja, no ona je posjetila Fiji ne dugo prije nego što je tamo uvedena televizija. Prije uvo?enja televizije na Fiji prakti?ki nije bilo poreme?aja hranjenja. Becker se vratila na Fiji nakon nekoliko godina. Rezultati koje je dobila ponovnim istraživanjem na mladim ljudima bili su zastrašuju?i. Nakon tri godine izloženosti zapadnja?kim medijima; sapunicama i reklamama, 11.3% adolescentica je izvjestilo o tome da su barem jednom izazvale povra?anje kako bi izgubile na težini. Becker je rekla da su djevojke po?ele željeti tijela kao zvijezde s televizije, a i procijenjivati sebe ružnima i debelima.
Nema sumnje, ovo istraživanje je pokazalo da televizija, a s njom i zapadna kultura imaju velik utjecaj na mišljenje i stavove ljudi koji su joj izloženi te da definitivno imaju veliku ulogu u današnjoj prevalenciji poreme?aja hranjenja. Me?utim, utjecaj medija samo je jedan od brojnih faktora u etiologiji poreme?aja hranjenja te ne bi bilo ispravno re?i da su samo mediji „krivi“ za poreme?aje hranjenja.

8. Ljudi koji imaju poreme?aj hranjenja samo žele privla?iti pažnju.

Ve? sam napisala da poreme?aji hranjenja ?esto godinama budu neotkriveni. Ljudi oboljeli od poreme?aja hranjenja vješti su u skrivanju svog poreme?aja. Oni se srame svog ponašanja i svjesni su da odudara od normalnog (pogotovo u slu?aju prejedanja i povra?anja). Nažalost u našoj kulturi izgladnjivanje nije toliko prepoznato kao nešto što nije normalno jer ga prakticira golemi broj ljudi kroz razli?ite dijete. Oboljela osoba, unato? golemom sramu koji osje?a, ?esto skriva svoj porme?aj i kako bi neometano mogla nastaviti s destruktivnim ponašanjem koje joj ipak daje neki osje?aj kontrole i stabilnosti. Dakle, osoba ne traži pažnju svojim izgladnjivanjem; ona traži nešto drugo. Ponekad se ovo ponašanje može interpretirati kao “ traženje pažnje“ no jasno je da su u podlozi emocionalne poteško?e i da je osobi potrebna pomo?, a ne odbacivanje njenog problema tako što joj se kaže „Da prestane tražiti pažnju.“ Svatko od nas zaslužuje svu pažnju, ljubav i pomo?.

9. Nije se mogu?e izlije?iti od poreme?aja hranjenja.

Ovisno o tome kada je detektiran poreme?aj; lije?enje može varirati u svojoj duljini. ?esto je potrebno mnogo mjeseci, ili ?ak godina, no izlije?enje je mogu?e. Važno je da osoba dobije adekvatan tretman koji njoj odgovara. Duljina lije?enja je izuzetno individualna i jako varira me?u oboljelima. Važno je znati da je izlije?enje mogu?e i da ga treba tražiti. ?ak i ako se doga?aju relapsi i ako se poreme?aj vra?a, izlije?enje je mogu?e. Pojedinici se izlije?e i nakon više desetaka godina bolovanja od poreme?aja. Nikada ne treba izgubiti nadu i pustiti poreme?aju da nam preuzme život. Oboljeli se ?esto susre?u sa razli?itim stru?njacima koji im iz nekog razloga u tom trenutku ne odgovaraju i onda do?u do pogrešnog zaklju?ka „Da su svi stru?njaci takvi“ i odustanu od traženja pomo?i. Jako mi je žao što se to doga?a jer uistinu vjerujem da postoji izvor pomo?i za svakoga, samo ga je ponekad potrebno malo dulje tražiti i iskušavati razne stvari dok ne otkrijemo ono što nam paše i ono što ?e nam omogu?iti da si pomognemo.

Sa ovim bih završila današnju kolumnu. Mogu?e je izlije?iti se. Znam koliko je oboljelima ponekad teško povjerovati u to, pogotovo nakon godina iscrpljuju?e borbe. Borba s poreme?ajem zahtijeva veliku hrabrost i upornost, no izlije?enje je definitivno mogu?e i vrlo vjerovatno ?e se dogoditi, samo ako se osoba odlu?i na to i ustraje unato? svemu.

O meni i o blogu

30 Stu

Dugo sam razmišljala kako zapo?eti pisati blog na stranicama Centar BEA, ?ekaju?i da me prona?u savršene rije?i i savršen trenutak. Onda sam danas na radiju ponovno ?ula pjesmu „Guardian“ s novog albuma Alanis Morissette i nešto u meni joj se odazvalo. U njoj sam pronašla inspiraciju. Odlu?ila sam utišati sav svoj strah i svoju kriti?nost, znaju?i da nema savršenstva, i da ga ne može biti. Odlu?ila sam samo pisati, u nadi da ?e moje rije?i, moje misli i moja iskustva nekome, negdje, biti utjeha, inspiracija, ili barem predah. Voljela bih kada bi moje rije?i mogle nekome pomo?i, nekoga držati, nekome biti ta dugo tražena utjeha.

Prvo pitanje na koje sam želim odgovoriti jest tko sam ja odnosno tko stoji iza svih ovih rije?i. Ja sam Lejla. Odabrala sam psihologiju kao svoj životni put i diplomirala je na Filozfoskom fakultetu u Zagrebu. Pripadam svakom mjestu koje me ?ini sretnom. Trenuta?no je to Zagreb. Nemam baš puno godina iza sebe, ali imam puno iskustva u borbi i napredovanju, u uzdizanju, a i u padanju. Imam velike snove, i uvijek se svom snagom borim za njih. Nikad ne odustajem od onog što istinski volim. Imam nebrojeno puno interesa, i mogu i u malim stvarima prona?i istinsku ljepotu, ako to želim. Volim pisati, šivati, otkrivati nova mjesta i ljude, volim prirodu, ?itanje, glazbu, filmove i surfati internetom.

Jesen za mene ima simboli?no zna?enje. Iako je ona vrijeme smiraja i po?inka, za mene je ona uvijek bila po?etak. Vjerovatno zato što sam u duhu vje?ni u?enik koji strahuje, ali se i pomalo raduje prvom danu škole.
Teme o kojima želim pri?ati bit ?e vezane za osobni rast i razvoj, lije?enje poreme?aja hranjenja, medije, ulogu žena u društvu, psihologiju, zanimljivosti sa interneta, komentare drugih ?lanaka, životne probleme i sve ono što me bude ispriralo.

Ne znam još kojim putem ?u krenuti, ali želim istraživati. Nadam se da ?ete mi se pridružiti u tome. Voljela bih dobiti prijedloge. O ?emu biste željeli ?itati, a vezano je uz poreme?aje hranjenja, ili op?enitu psihološku dobrobit? Tako?er, voljela bih kad bi mi se moji ?itatelji obratili na e-mail: lejla.centarbea@gmail.com. Tu sam za sve komentare, dvojbe, pitanja.

Na kraju, ostavljam vas s rije?ima koje pripadaju Alanis. Ona pjeva iz pozicije tihog ?uvara koji se pojavio u životima ljudi kojima je trebao te im kaže da više ne moraju patiti sami, sada postoji netko tko ?e ih ?uvati i ?uti. Ta misao mi je toliko lijepa i inspiriraju?a, kao i glazba kojom je obojana, pa njome želim završiti današnji susret.

Sada vas pozdravljam. Želim da uživate u ovoj jeseni, i da izme?u magle, kiše i razasutog liš?a prepoznate i mogu?nost novog po?etka koji spava u svakoj slijede?oj sekundi.

Pošaljite e-mail.