. . . .

Praznici

25 Pro

Danas se želim pozabaviti temom vremenskog razdoblja u koje smo uronjeni bilo da slavimo Božić ili ne. Ovo vrijeme često uključuje obilje prekrasne hrane, obiteljska i prijateljska druženja i darivanja, ali za osobe koje boluju od poremećaja hranjenja i imaju poteškoća u svom odnosu s hranom ovo razdoblje može biti izuzetno teško i iscrpljujuće. Čak i ako su obiteljski odnosi harmonični i topli, nečije uporno nuđenje hrane i nečije uporno odbijanje ponuđenog mogu stvoriti golemu napetost i ugodno druženje pretvoriti u borbu.

Kako to izbjeći? Kao i obično, nema recepta koji će uvijek upaliti. Moje mišljenje jest da se u životu trebamo okružiti ljudima koji nas razumiju, podržavaju i prihvaćaju takvima kakvi jesmo. Jasno mi je da je stvarnost često jako drugačija. Čak i kada mi možemo razumjeti i suosjećati s drugima, teško je da su drugi osjetljivi na isti način. I to je u redu! Sami sebi moramo biti izvor podrške i suosjećanja kako bismo izdržali one situacije kada nam okolina šalje drugačije i teške poruke.

U medijima sada možete naići na mnoštvo članaka o tome „kako se ne udebljati preko praznika“. U meni izazivaju gađenje i otpor. Mediji kako to često biva šalju neke ekstremne i netočne poruke ciljajući na nesigurne osobe koje će ih prihvatiti, čitati i dalje i služiti se njihovim proizvodima. Čak i ako praznici za vas imaju prethodno tužno i teško značenje, pokušajte ove godine zaboraviti sve što ste čuli o hrani, sve što ste čuli o „debljanju“, sve savjete i naredbe koje ste postavili sami sebi ili ih dobili od drugih. Pokušajte jednostavno uživati. Ne mora to biti nešto posebno. Može biti jedan obrok čiji vas okus podsjeća na neko drago vrijeme, možda na neku djetinju uspomenu. Je li to neki kolač koji je spremala vaša baka ili majka? Je li to iščekivanje poklona ispod drvca uz miris obiteljske večere? Je li to miris borovih iglica ili svjetlucanje svjećica na boru? Igranje s braćom i sestrama? Otvaranje poklona i osjećaj uzbuđenja i iznenađenja? Snijeg ili hladna mirna zvjezdana noć vani? Pjesme?

Svatko od nas ima neku vlastitu vezu s ovim vremenskim razdobljem i specifična sjećanja. Ako se ne možete sjetiti ničeg dobrog, kako bi bilo da ove godine pokušate stvoriti nova sjećanja? Nije važno što su blagdani komercijalizirani. Možete iskoristiti jedan njihov dio kako biste stvorili vlastiti blagdan sa nekom samo vašom simbolikom. Mislim da svatko od nas ionako pridodaje neko individualno značenje onome što dobivamo od kulture u kojoj živimo. Koje je vaše značenje? Možete li stvoriti neko novo, posebno, ugodno i lijepo?

Osobe s poremećajima hranjenja u ovo vrijeme često se suočavaju s pojačanom mukom oko odabira hrane, odbijanja hrane koju percipiraju opasnom te mukom s hranom općenito. Bilo da se radi o povratku u obiteljski dom za praznike, o većem obiteljskom okupljanju ili rijetkom zajedničkom obiteljskom obroku, ponekad se može činiti da su „sve oči uprte u vas“. Ako je ikako moguće, zamolite svoju obitelj da se za blagdane usmjere na toplinu, ljubav i pozitivnu atmosferu. Vi ćete se truditi koliko god možete da ono što jedete bude hranjivo, kvalitetno i ono što vaše tijelo treba i želi, a ne što želi vaš poremećaj. Možete to obećanje dati i sebi i ljudima koje volite te pokušati tih nekoliko dana imati odnos prema hrani kakav ste imali kad ste bili dijete, ukoliko je taj odnos nešto što vam je bilo ugodno. Možete li se sjetiti kako je bilo kada ste vjerovali svom tijelu i slušali svoje želje?

Mnogi ljudi oboljeli od poremećaja hranjenja ne mogu se sjetiti vremena u kojem njihov odnos sa hranom nije bio problematičan. Ukoliko je doista tako, pokušajte zamisliti sebe kao razigrano dijete koje i dalje postoji negdje duboko u vama. Što biste mu poklonili? Što bi ste mu dali jesti? Ne biste mu dali jesti isključivo kolače kako bi ga kasnije bolio trbuh, ali ne biste mu ih ni branili niti uskraćivali kvalitetnu i prije svega ukusnu hranu. Pokušajte ovih praznika nahraniti to dijete i slušati što vaše tijelo želi. Vjerujte mu. Nije strašno ako se prejedemo i dobijemo par kila koje naše tijelo želi. Ako mu ne trebaju, kasnije će se samo pobrinuti oko toga. Jako je teško kada su nam sve misli usmjerene na hranu. Patimo. Bojimo se hoće li nas netko tjerati jesti što ne želimo. Čeznemo za divnim okusima, ali ih se i bojimo. Ono što ja želim reći jest da ne mora biti tako. Možemo si pokloniti drugačije blagdane, pune ljubavi i suosjećanja za naše tijelo. Možemo odmoriti svoje misli intervenirajući odmah kada se jave one negativne.

Nekada će ljudi reći da je hrana samo gorivo i da ne bi trebala predstavljati toliki problem. Po mom mišljenju za ljude niti jedna prirodna potreba nije baš tako jednostavna. Reći da hrana služi samo kao gorivo jest isto kao reći da govor služi samo komunikaciji, vid, sluh i opip samo orijentaciji, vođenje ljubavi samo reprodukciji…Znamo da nije tako. Sva naša tjelesna iskustva, uz to što nam omogućuju opstanak i život, omogućuju nam i golem užitak u tom životu. Bez njega, samo bismo preživljavali. Naše tijelo pruža nam toliko putova do istinskog uživanja u životu. Mislim da je divno ako si uspijemo ovih blagdana pokloniti nešto takvo.

Mnogi od nas očekuju da nam ljudi koji nas vole na neki način pročitaju misli i pogode ono što bismo željeli dobiti. Onda čak i kada dobijemo nešto što nam treba, osjećamo da toga nismo bili vrijedni i da nismo to zaslužili. Lijepo je kada nas netko iznenadi svojom pažnjom i time što je „pogodio“ baš ono što smo htjeli, ali takvo što je stvarno rijetko i gotovo nemoguće. Katkada ni sama ne znam što želim. Katkada ne želim ništa osim ljubavi i pažnju, toplinu i znati da je netko mislio na mene. Onda nije ni važno što ću dobiti.

Jedino mi znamo što stvarno želimo, i jedino mi sebi možemo ispuniti najdublje želje. Možda one nisu čak ni materijalne. Možda nisu nešto što se može zamotati i staviti pod bor. Ponekad je dovoljan neki simbol koji će nama značiti mnogo. Možete li sami sebi simbolično pokloniti nešto što ste dugo željeli i trebali. Često se pitam zašto ne bismo smjeli sami sebi kupovati poklone, zamotati ih i onda im se radovati. Ovih blagdana imam želju koju mogu jedino sama sebi ostvariti, a to je da me drugi ljudi čuju, da ne očekujem od njih da čine nemoguće i da u sebi pronađem ono što mi treba, da osjetim zahvalnost za sve što dobivam i da osjetim da to zaslužujem.

Želje, pokloni, blagdani, sve su to predivni pojmovi, puni simbolike i tajanstvenosti. Hrana je često simbol, pogotovo u blagdansko doba. Što za vas hrana simbolizira? Ljubav? Toplinu? Sigurnost obiteljskog doma? Povezanost? Uživanje? Djetinjstvo? Svaka osoba ima neku svoju vezu sa hranom i mislim da je odlično tu vezu istraživati. Mislim da je također jako važno da pri tome uživamo. Znam da može biti zastrašujuće i teško i preplavljujuće prepustiti se svome tijelu i slušati što nam govori.

Znam da može biti teško željeti tako puno, a ne znati kako te želje samom sebi ostvariti. Znam da je ponekad teško razumjeti same sebe i ljude oko nas. Ono što vam želim za ove praznike, jest da pokušate. Možda vam ne uspije odmah, ali nastavite pokušavati. Pronađite nešto u čemu uživate i dopustite si ovih praznika uživati u tome. Odmoriti se. Opustiti se. Prepustiti se. Možda je pomalo paradoksalno koliko teško može biti ponekad samo se opustiti. Mislim da je zimsko razdoblje i razdoblje praznika dobro vrijeme da pokušamo tako nešto. Ljubav prema svom tijelu i samom sebi uistinu je jedan od najljepših i najvećih poklona koje si možemo pokloniti ovih i svakih praznika. Uvijek.

Od mene i od svih članova Centra BEA,

Sretni vam blagdani!