. . . .

A što s tijelom?

09 Tra

Danas želim pri?ati o odnosu prema tijelu. Ve? sam naglašavala važnosti tjelesnog oporavka te odabir dobrog i suosje?ajnog lije?nika. Bitno je uspostaviti biološku ravnotežu kojom tijelo držimo van životne opasnosti. Na samom po?etku želim naglasiti da ništa što ja kažem ili napišem ne može zamijeniti savjet dobrog lije?nika kojem se oboljela osoba u svakom slu?aju mora obratiti kako bi utvrdila koliku je i kakvu štetu poreme?aj uzrokovao njenom tijelu. Ukoliko nemate lije?nika koji razumije vaš problem, potražite nekog drugog. Imate pravo raspitati se i tražiti sve dok ne budete zadovoljni odnosom s lije?nikom primarne zdravstvene zaštite i specijalistima. To uvelike olakšava proces tjelesnog oporavka. Ne zaslužujete osude niti da vas netko posramljuje zbog vaših teško?a. Vi ste klijenti i lije?nici su tu zbog vas, ne zbog sebe. Znam da iskustva ponekad govore suprotno ovoj tvrdnji, no ona je uistinu istinita. Imate pravo izabrati stru?njaka koji ?e biti dobar prema vama kao osobi i koji vas ne?e osu?ivati. Takvi stru?njaci postoje, samo ih treba prona?i. Znam da nije lako, ali posve je mogu?e, samo ne treba odustati.

Tjelesni oporavak, barem u nekoj mjeri, uvjet je za po?etak psihi?kog oporavka. Naš mozak je organ koj najviše ovisi o unosu hrane i strahovito je osjetljiv na promjene u obrascima hranjenja. Svatko tko je nekada bio malo duže gladan zna da postajemo ljuti, nervozni, dekoncentrirani ?ak i kad smo kratko vrijeme gladni ili si branimo jesti neku skupinu hrane. Kada pokušamo ne razmišljati o nekim vrstama hrane i branimo si neke namirnice, zapravo cijelo vrijeme mislimo samo o njima i ?eznemo za onim što nam je zabranjeno. To je posve normalno jer na taj na?in funkcioniraju naše misli. Kada si kažete da na nešto ne smijete misliti ili da nešto ne smijete jesti, vaš mozak aktivno pretražuje vaše misli ?itavo vrijeme kako bi otkrio postoji li u njima zabranjena misao kako bi je onda mogao izbaciti. Naravno, to se ne može dogoditi jer je ta misao ?itavo vrijeme zapravo aktivna dok je tražimo da bismo je maknuli.

Naš mozak je najve?i potroša? energije koju unosimo i snažno reagira na njezin nedostatak ili na promjene u njezinoj razini. Za vrijeme Drugog svjetskog rata provedeno je jedno zanimljivo istraživanje tjelesnih i psihi?kih posljedica izgladnjivanja. Radilo se o potpuno psihi?ki i fizi?ki zdravim ljudima koji su pristali sudjelovati u istraživanju u kojem ?e jesti veoma male koli?ine hrane kroz šest mjeseci. Istraživanje je poznato kao Minnesotta studija izgladnjivanja, a cilj je bio odrediti psihološke i fiziološke posljedice intenzivnog i duga?kog izgladnjivanja te postupnog oporavka. Ispitanici su nakon izgladnjivanja imali na?in razmišljanja tipi?an za osobe koje imaju poreme?aje hranjenja (preokupiranost hranom, vaganje, mjerenje) iako prije toga nisu imali nikakve simptome. Dakle, sam ?in izgladnjivanja doveo je do razvoja opsesivnog razmišljanja i misaonih obrazaca koji se pronalaze kod oboljelih od poreme?aja hranjenja što daje snažnu potporu tvrdnji da je tjelesni oporavak na po?etku lije?enja jako važan jer sam ve? ?in gladovanja i smanjenog unosa energije doprinosi razvoju i održavanju poreme?aja. Naravno, bitno je pokušati u?initi sve da oporavak tijela bude što bezbolniji i lakši za osobe koje su u procesu lije?enja. Zbog toga je važno u tom procesu imati uz sebe psihološku podršku stru?njaka, no ovdje naglašavam da ona na po?etku nije dovoljna ve? je potrebno i lije?enje tijela, to jest tjelesni oporavak.

Mozak osobe koja pati od poreme?aja hranjenja jako je promijenjen dugotrajnim gladovanjem koje na neki na?in osobu lišava njezine prave osobnosti. Mnogi psiholozi i psihoterapeuti postavit ?e lije?enje tjelesnih posljedica kao uvjet psihi?kog oporavka. Ukoliko osoba trenutno ne prima medicinsku pomo?, važno je da terapeut naglasi da treba krenuti na lije?enje tjelesnog dijela kako bi se moglo raditi na misaonom i psihološkom dijelu. Naime, kako bi se misli mijenjale, važno je da osoba ima dobro funkcioniraju?i mozak, a mozak koji je dugo vremena izložen neravnoteži ili nedostatku energije nažalost to nije. Osobe koje pate od poreme?aja hranjenja ili su iz nekih drugih razloga dugotrajno pothranjene ?esto primje?uju veliku me?usobnu sli?nost u obrascima razmišljanja i ponašanja; to nije ?udno jer su njihovi živ?ani sustavi, a posebno mozak, na sli?an na?in zahva?eni nedostatkom nutrijenata i energije te prava li?nost pojedinca postaje skrivena ispod li?nosti kojom dominira poreme?aj hranjenja. Jako je važno dobiti adekvatnu medicinsku skrb kako bi se tijelo oporavilo i, uz psihološku podršku, prava li?nost pojedinca došla na površinu.

Vratiti se na svoju normalnu težinu oboljelima od poreme?aja hranjenja je psihi?ki jako teško. Ponekad se ?ini da je lakše okrenuti se svojim opsesivnim mislima i ponašanjima, nego u?initi ono što je davno prestalno biti najprirodnije i najjednostavnije, a to je jednostavno „normalno jesti“. Što zapravo zna?i normalno jesti? Ukoliko odgovor potražite u ?asopisima, knjigama i na internetu dobit ?ete bezbrojne, kontradiktorne, a ?esto i vrlo neto?ne informacije. Gdje potražiti odgovor? ?ak i lije?nici ?esto nisu sigurni koja je težina za osobu koja je patila od poreme?aja hranjenja optimalna. Zna se dogoditi da oboljelima zadaju zadatak da postignu minimalnu težinu s obzirom na visinu, a ta minimalna težina je zapravo ?esto daleko od one koja je dobra za osobu te se osoba onda fiksira na taj broj i smatra se debelom ukoliko ga prije?e što naravno nema veze s istinom.

Ljudi se jako razlikuju s obzirom na svoju gra?u i genetiku te zbog toga postoji raspon normalne težine, a ne samo jedan broj koji treba zadovoljiti. Dobra težina je ona na kojoj svi tjelesni sustavi pojedinca dobro funkcioniraju, osoba je zdrava i otporna, može se kretati bez teško?a. Nije važno na kojem to?no broju se to ostvaruje, pa bio taj broj i ve?i od neke težine prije poreme?aja i van nekog raspona u kojem se smješta indeks tjelesne težine za tu visinu. Za žene je to ?esto povezano s težinom na kojoj imaju redovitu menstruaciju, no neke žene prirodno nemaju redovite menstruacije nevezano s poreme?ajem hranjenja, a kod nekih osoba se doga?a da nikada ne izgube menstruaciju unato? velikoj pothranjenosti tako da taj kriterij nije u svim slu?ajevima primjenjiv. Povratak menstruacije svakako zna?i da je osoba na dobrom putu tjelesnog oporavka, a njezin gubitak je uvijek golemi znak upozorenja da nešto nije u redu.

Nutricionistica Maja Žanko sa specijalizacijom na podru?ju poreme?aja hranjenja održala je predavanje u Centru BEA na temu dobre i loše hrane. Bilo mi je jako lijepo ?uti od jedne tako visoko specijalizirane osobe potvrdu onoga o ?emu ve? dugo razmišljam, u?im i pri?am. Naime, ona je rekla da zapravo hrana nema moralnu vrijednost kao „dobra“ ili „loša“. Hrana može biti ve?e nutritivne vrijednosti, no to ne zna?i da ne smijemo jesti hranu manje nutritivne vrijednosti, naprotiv, našu prehranu odre?uje stanje našeg tijela, društvo u kojem živimo i naši psihološki procesi kao što su emocije i prethodna životna iskustva. Nema ništa lošeg u tome da jedemo neki kola? jer nas podsje?a na djetinjstvo i jer se pri tome lijepo osje?amo.
Isto tako, nutricionistica je naglasila da nema smisla ?esto se vagati; naime, promjene koje vaganjem na svakodnevnoj bazi uo?avamo zapravo su promjene u koli?ini vode i drugih tvari u našem tijelu, a ne promjene u našoj masi. Pravu promjenu može se uo?iti tek kroz mjesec dana i zbog toga nema smisla mu?iti se pre?estim vaganjem.

Smatram da je vaganje op?enito veoma problemati?no, pogotovo na po?etku oporavka. Svaki dobitak na težini oboljeloj osobi može biti iznimno uznemiravaju?, pa ?ak i kada se radi samo o prolaznoj promjeni. Mislim da bi bilo bolje ne vagati se na po?etku, ili se vagati kod psihoterapeuta kako bi osoba odmah mogla dobiti psihološku podršku i raditi na nošenju s dobivanjem na težini. Svakako mislim da je dobro u sebi izgraditi snagu da nam taj broj na vagi više ništa ne zna?i i da nam je svejedno, no vjerujem da je to osobama koje pate od poreme?aja hranjenja jako teško, pogotovo na po?etku, ali može biti i kasnije kroz lije?enje. Mislim da je to svakako cilj kojem treba težiti, prihvatiti broj na vagi kao pokazatelj našeg odnosa s zemljinom gravitacijom, a ne kao pokazatelj naše vrijednosti kao ljudskih bi?a. Podatak o našoj masi zapravo nam ne govori puno. Važu?i se ne možemo otkriti kakvog smo zdravlja, kakve smo osobe, koliko vrijedimo, što znamo.

Kako znati koja je težina dobra za nas, kada se odlu?imo na tjelesni oporavak? Pod uvjetom da ste pod redovitom lije?ni?kom kontrolom, kako bi bilo da odgovor potražite u sebi? Znam da zvu?i radikalno. Toliko dugo bježimo od sebe i tog svog tijela, ?ini se nemogu?im da odgovor na sva naša pitanja leži zapravo negdje duboko u nama. Zapravo, odgovor je zapisan u našem genetskom kodu i u svakoj našoj stanici. Kao visina, za ve?inu ljudi je i njihova tjelesna težina biološki odre?ena. Suvremeni na?in života, i nerealni ideali ljepote suprotstavljaju se toj unutarnjoj zadatosti i ruše ravnotežu kojoj naše tijelo teži. Naime, osim u slu?aju odre?enih hormonalnih i genetskih poreme?aja, naše tijelo ima sklonost održavanju tjelesne težine na kojoj se osje?a najbolje, na kojoj je najzdravije i najotpornije. Problemi se javljaju kada krenemo, zbog nekih unutarnjih ili vanjskih pritisaka, mijenjati i utjecati na tu težinu.

Koja je to težina? To nije težina koju možete pro?itati na vagi. Nije broj kojeg netko može izra?unati. To je više jedan unutarnji osje?aj u kojem kao da tijelo tiho govori „Sve je dobro sa mnom. Odmorno sam. Sito sam. Snažno sam. Zdravo sam. Mogu živjeti.“ Kada jednom po?nemo slušati potrebe svog tijela, ?ini nam se da ?emo „pomahnitati“ odnosno da ?emo pojesti sve ono što smo si zabranjivali dugi niz godina. Na po?etku se to možda i dogodi. Kada odredimo da nema zabranjene hrane, možemo neko vrijeme posezati za onom koju dugo nismo jeli. Ne?emo se razboljeti od toga niti ?emo dobiti neograni?en broj kilograma. Ako nastavimo slušati potrebe svog tijela, i nuditi mu raznoliku hranu, iz svih prehrambenih grupa, tijelo ?e nakon nekog vremena prepoznati što mu je potrebno i odabrat ?e put koji mu odgovara kako bi uspostavilo ravnotežu i težinu na kojoj se najbolje osje?a.

Još jednom ponavljam, to možda nije ona težina koju bismo mi htjeli. To možda nije odraz u ogledalu za kojim smo žudjeli. Ali ako se rješavamo psiholoških procesa koji su nas doveli do poreme?aja hranjenja, tada je lakše i po?eti prihva?ati svoje tijelo takvim kakvo jest. Umjesto usmjeravanja na estetske mane koje vidimo, kako bi bilo da se usmjerimo na ?udesne stvari koje naše tijelo može? Nije li predivno to što možemo hodati, tr?ati, smijati se, razmišljati, gledati, slušati, njušiti, disati, plakati, spavati, sanjati, pisati…A da ne govorim o svim procesima koji su nam nevidljivi, a doga?aju se duboko u našem tijelu? Srce koje kuca, prehrambeni sustav koji prera?uje hranu i daje energiju svim stanicama, bubrezi, jetra, kosa i nokti koji neprestano rastu? Kada se zadubite u taj ?arobni svijet ispod naše kože i iza naših o?iju, ostajete zapanjeni i iznena?eni. Lako je zaboraviti koja je prava funkcija našeg tijela. Naravno, divno je kada se osje?amo lijepo, ali osje?aj ljepote je zapravo vrlo malo povezan s vanjskim izgledom, iako se možemo godinama zavaravati da ovisi o tome. „Samo ako još TO promijenim, bit ?u lijepa.“ Nažalost, to uvijek postane nešto novo, i ono što tako jako tražimo neprestano izmi?e. Problem je što tražimo nešto izvan sebe. Ono je u nama. To nešto prekrasno, o?aravaju?e, oduševljavaju?e, to smo mi sami.

Naše tijelo je ?udesan dom kojeg smo dobili svojim ro?enjem. Ono je jedino što uistinu posjedujemo na ovom svijetu. Ono je naše najdragocjenije vozilo kroz život. Bez njega, nema ni nas. Povezani smo s njim, a tako ?esto ga ne slušamo. Osluhnite. Što mu treba? Što želi? Što mu paše? Postoji li taj glas u vama? Nekada je jako tih i treba vremena da ga ponovno po?nemo ?uti, ali neugasiv je, dok god živimo.
Na po?etku je teško slijediti intuiciju svog tijela. Može biti obeshrabruju?e i naporno. Me?utim, kada ustrajemo, kada izdržimo, nagrada je golema. Naše tijelo ne?e se pretvoriti u balon ako mu damo što mu treba. Ono po prirodi teži svom zdravlju i ravnoteži. Moramo mu dopustiti da je prona?e i pomo?i mu u tome.

Mislim da je odnos prema tijelu važna tema o kojoj svakako treba pisati. Još samo želim naglasiti koliko je važno pokušate biti blagi prema svom tijelu. Pokušajte se prema njemu ponašati kao što biste se ponašali prema osobi koju volite najviše na svijetu. Tko god to bio, ne biste mu uskra?ivali hranu, zar ne? Ne biste ga sili da vježba kad ne može i ne želi? Ne biste mu uskra?ivali odmor niti ga zanemarivali kada je bolestan i kada mu je teško? Pokušajte slušati svoje tijelo i vidite što ?e vam re?i.