Iskustva iz procesa oporavka (3)
07 Ruj
Tijekom oporavka od poreme?aja hranjenja, jako je vrijedno i korisno ?uti poneku rije? od osobe koja je preboljela poreme?aj hranjenja. U nastavku možete pro?itati pismo jedne osobe koja se oporavila od poreme?aja hranjenja.
Ovdje možete pro?itati i originalni tekst na engleskom: http://www.eatingdisordersonline.com/blogs/s/the-exorcism-of-eating-disorders-breaking-up-is-hard-to-do
Tako?er, vaša razmišljanja tijekom ili nakon oporavka od poreme?aja hranjenja jako su nam dragocjena i bilo bi nam drago ?uti ih pa nam slobodno pošaljite svoja pisma ili neke tekstove koji su vama bili poticajni u procesu oporavka.
Sada možete pro?itati hrvatski prijevod originalnog teksta:
“Naletjela sam na svoj Poreme?aj Hranjenja danas. To se ?esto doga?a. Samo je stajao tamo i izgledao bespomo?no, slabo i jako jadno. Nije mi ništa rekao, zato što dobro zna da više ne može. Nau?io je da ga mogu ušutkati samo jednim pogledom. Mogu ga ušutkati i stjerati u kut kao ranjenu životinju kada god želim!!! Nikada ne gubi nadu da ?u mu se jednog dana možda vratiti, iako me skoro ubio, bezosje?ajan kao mali vrag.
Ponekad je suptilan i pozvat ?e me povremeno kada osjeti moju sumnju ili postane jako uporan i samo se neo?ekivano pojavi kada mu fali da je on taj koji ima kontrolu. Mogu ra?unati na to da ?u ga vidjeti dok sam gola u tušu ili dok isprobavam novi par traperica. Uvijek stoji u pozadini kada sam blizu majke ili kada imam loš dan na poslu.
Jako je sli?no osje?aju kada naletite na bivšeg de?ka, ona neugodnost i ?udna tišina. Jednom dijeljena intima sada je pretvorena u ‘‘samo nekog kog sam prije poznavala’‘.
Moj Poreme?aj Hranjenja je moj Bivši.Bio je veliki dio mog života.Bila sam udana za njega.Voljela sam svoj Poreme?aj Hranjenja svaki dijelom svog tijela. Spavala sam s tim Poreme?ajem Hranjenja pola svog života. Bio je sa mnom 24 sata dnevno. Zbog njega sam se osje?ala dobro kada sam bila loše. Tješio me kada sam se osje?ala usamljeno. Nikada me nije ostavio, uvijek je bio ovdje. Kada sam se uhvatila u koštac sa svojim Poreme?ajem Hranjenja, to nije bila situacija u kojoj smo oboje odu?ili da više ne?e i?i i razišli se suprotnim putevima. To je bila prava borba za život. To je bila moja zadnja snaga gdje sam spakirala svaku emociju koja je još uvijek ostala i rastavila se od tog ‘‘kurvinog sina’‘.
Stvarno mislim da možeš postati ovisan o boli. Možeš postati ovisan o tuzi i o tome da te tretiraju kao govno, da se osje?aš kao da više nema mjesta za tebe na ovom svijetu i da bi vjerojatno bilo bolje da ne postojiš. Ali opet, ista stvar koja hrani tvoju agoniju je ona koja te uništava minutu po minutu.
Ro?en je u meni iz samo male sjemenke disfunkcije. Svaki dan je rastao u meni kao rak, hrane?i se svom mojom nesigurnoš?u i sumnjom. Flertao je s mojom ranjivoš?u i šaptao slatko ništa mojoj nesigurnosti o mom mjestu na ovom svijetu. Bila sam smetena njegovom mogu?nosti da utiša svu bol. Ali u isto vrijeme sam bila zbunjena njegovom ljutnjom kada sam pokušala biti svoja. Volio je uništavati svaku vezu sa bilo kojom osobom ili stvari što mi je došlo na put. Nije imao ništa nego kutiju šibica i palio ih je za mene i onda se smijao sa slatkim zadovoljstvom kada sam spalila sve mostove koje više ne bi mogla izgraditi.
Nije htio da umrem… a ne,ne,ako bih ja umrla i on bi. Samo je htio dovesti me do najvišeg vrhunca patnje. Htio je da ostatak života provedem u paklu.
Iskreno ne mislim da je imao ideju da ?u dovesti nindžu ratnika koji ?e mu prebiti guzicu tako jako da moli za milost. Bio je totalno iznena?en!
Mislim da je moj najzna?ajniji uspjeh bio nevjerojatna strategija da zavaram svoj poreme?aj hranjenja tako da misli da je pobijedio i onda kad je najmanje o?ekivao, uzela sam stvari u svoje ruke.
Teže je izi?i iz loše situacije nego ostati u njoj, ali jednom kada doneseš tu odluku ništa, ali ništa ti ne može stati na put!!!
Nisam išla dalje ni sa ?im više nego malo dostojanstva i ponosa koje sam uspjela sakriti na mjesto gdje ih nije mogao prona?i. Bili su zakopani duboko u mojoj duši i to je bilo ono što mi je spasilo život.
Jednom kad sam prekinula s mojim poreme?ajem hranjenja, nije bilo pregovaranja, bilo je gotovo.
Kao i u svakoj vezi, ona ne može samo nestati. Osje?aji, sje?anja, veza – još uvijek ostaju.
Ali nau?ila sam da se s vremenom ti osje?aji preusmjeravaju u pozitivne stvari.
Vrijeme ti pomaže shvatiti koliko jako ti ne nedostaje biti zarobljen u kavezu i da je osje?aj slobode i prihva?anje onog tko uistinu jesi neopisiv.
Kao što sam rekla, moj me Poreme?aj Hranjenja još uvijek posjeti ali sada mu samo mogu re?i: „Znaš što..Jednom sam te voljela,sada te mrzim..Sada si samo netko kog sam prije poznavala!?
Nedavni Komentari