Nastavljamo objavljivati pisma i iskustva osoba koje su se oporavile od poremećaja hranjenja ili su u oporavku. U ovom pismu djevojka piše samoj sebi kada joj je dijagnosticirana anoreksija.

Ovdje je poveznica na originalni tekst na engleskom:
https://themighty.com/2016/02/a-letter-to-myself-when-i-was-diagnosed-with-anorexia/

I ovaj put vam želimo reći koliko su nam vaša iskustva tijekom oporavka važna i želimo vas ohrabriti da nam pošaljete svoja pisma ili iskustva koja su za vas bila poticajna tijekom procesa oporavka.

“Draga Liza,

Znam da imaš tek 14 i da te život nije mazio. Žao mi je što ću ti reći da će stvari postati puno gore prije nego postanu bolje, ali imaj nade. Ono što misliš da će te samljeti, zapravo će proći. Tama će se podići i kada dođe opet, bit ćeš spremna i znat ćeš kako se nositi s njom. Morat ćeš se boriti jače nego što sada možeš zamisliti, ali izaći ćeš iz depresije. Osjećaji beznadnosti i mržnje prema sebi će nestati i postepeno ćeš otkriti da sva patnja koju si preživjela nije uzalud.

Kada ti terapeut kaže da imaš anoreksiju, nećeš biti upoznata s pojmom. Mnogo godina kasnije, riječ ‘anoreksija’ će već biti dobro poznata, ali nemoj se bojati dijagnoze koja sada nije tako učestala. Opsesije i kompulzivna ponašanja koja doživljavaš i radiš, dio su tvog poremećaja hranjenja. Možda sada ne shvaćaš i možda si čak ljuta na pomisao promjene, ali takva ponašanja te mogu ubiti. Zapravo, bit ćeš vrlo blizu smrti prije nego stvari krenu na bolje.

Kad postaneš vrhunska trkačica u srednjoj školi i misliš da ti anoreksija pomaže da trčiš brže, znaj da to nije tako. Talentirana si i naporno radiš: zato si dobra trkačica. Nemoj slušati trenera kada ti priča o tvojoj težini. Nećeš trčati sporije kada se udebljaš jednu kilu. To je smiješno i trebaš biti svjesna da je tvoje zdravlje važnije od udovoljavanja drugima. Možda će ti se činiti da su tvoji snovi uništeni kada tvoja karijera trkačice prestane uslijed ozlijeda i komplikacija povezanih s anoreksijom, ali možeš stvoriti nove snove. Nastavi sanjati jer ima još mnogo načina koje nisi istražila.

Bez obzira kroz kakve borbe prolazila, znaj da nisi sama. Imaš prijatelje i obitelj koji neće odustati od tebe. Učinit ćeš ih ponosnima kada, unatoč svim šansama, procvjetaš nakon što su ti govorili da nećeš uspjeti. To se neće dogoditi preko noći. Tvoje putovanja prema zdravlju će trajati godinama, ali nećeš požaliti učinjen prvi korak na nepoznatom teritoriju oporavka.

Imaj na umu, ljudi koji ne razumiju tvoju bolest će govoriti ružne i uvredljive stvari. Većinu vremena, oni to ne misle. Oni samo ne znaju što može biti okidač nekome tko se bori s anoreksijom. Kada ti susjed kaže da izgledaš zdravo, nemoj to uzeti kao nešto loše. Pokušaj vidjeti da misli dobro i da je to znak da uspijevaš. Boriš se sa svojim unutarnjim demonima za koje on ne zna da se za tebe oni doimaju stvarnima.

Kada postaješ starija, sve više i više ljudi će imati savjete kako pobijediti poremećaj hranjenja. Znaj da svatko tko se bori s time je jedinstven i ima svoj put koji mora proći.
Ne postoji tajni recept ili tableta koja će izliječiti poremećaj hranjenja, ali postoje ključni faktori u oporavku.

Slušaj svoju majku. Ona je mudra i voli te.
Iako se čini nemogućim, jednog dana postat ćeš uzor ljudima koji se bore. Moraš biti jaka i znati stvoriti zdrave granice kada pomažeš drugim, ali davati drugima je ključno i činit će da se osjećaš bolje. Ne moraš biti u potpunosti izliječena da počneš davati drugima, ali moraš se brinuti za sebe kada pomažeš drugima.

Jednog dana, druge ćeš učiti slijedeće:
Problemi koje imaš s hranom su crveni alarm da se nešto drugo događa u tvom životu. Nauči prepoznati prave osjećaje. ‘Osjećam se debelo’ ponekad znači da osjećaš nešto drugo što nije povezano s hranom i tjelesnom slikom.

Ti nisi svoj poremećaj hranjenja.
Pokušaj kontrole svoje hrane je način nošenja s neugodnim i neprepoznatim osjećajima. Ne možeš kontrolirati što se događa oko tebe pa je jako primamljivo kontrolirati što jedeš i što ne jedeš.
Tvoj identitet nije osnovan na onome što radiš ili na tome koliko si mršava.
Budi dobra prema sebi.

Kada se oporavljaš od poremećaja hranjenja, treba ti vremena da prihvatiš i zavoliš sebe.

Diši.”