. . . .

Iskustva iz procesa oporavka (2)

05 Ruj

Novi tjedan znači i da vam donosimo novo pismo osobe koja se opravlja ili je u procesu oporavka od poremećaja hranjenja. U pismu koje možete pročitati niže, osoba piše pismo prekida s anoreksijom.

Na poveznici se nalazi originalni tekst na engleskom, a prijevod na hrvatskom možete pročitati niže: https://themighty.com/2015/08/my-breakup-letter-with-anorexia/

I ovaj put vas pozivamo da nam šaljete vaše osobne tekstove ili tekstove drugih koji su vama bili inspirativni i motivirajući tijekom procesa oporavka.

Slijedi pismo:

“Draga Anoreksijo,

Kada sam imala 12 godina, imala si veliku kontrolu nada mnom i preuzela si tu kontrolu na mojoj najslabijoj točki. Nisam mogla jesti da ne plačem i da se ne tresem. Nisam mogla stati na vagu ili se pogledati u ogledalo bez da se slomim. Kalorije i masnoće ispunile su moje misli i dobivanje na težini postalo je moj najveći strah.

Anoreksijo, uzela si toliko toga od mene – moje prijatelje, moje zdravlje, moju sreću i moj život. Na početku si bila vrlo suptilna, ali si uskoro preuzela potpunu kontrolu. Ti si kao demon koji sjedi na mom ramenu, konstantno me vuče dolje koristeći riječi, hranu, vagu, moju obitelj te čak i mene samu.
Rekla si mi da ću biti savršena ako budem mršava, ali mi nisi rekla da je to nemoguća misija. Stajala sam na vagi i plakala, stajala sam ispred ogledala i plakala. Sjedenje pred hranom dovodilo me u stanje potpune panike. Savršenstvo nisam mogla dostići.

Težnja za nedostižnim savršenstvom odvela me na neka mračna mjesta. Donijela mi je mnogo straha, anksioznosti i tuge. Dugo vremena nisam imala nade.

Tri godine kasnije, u dobi od 15 godina, odlučila sam da je vrijeme za promjenu. Bila sam umorna od ovakvog načina života. Davala sam sve od sebe samo da jedem i dobivam na težini, ali nisam mogla. Anksioznost je bila prejaka da bi se s njom nosila sama pa sam potražila pomoć od terapeuta i nutricionista. Oni su mi pomogli da dobijem na težini i da budem OK s tim.

U dobi od 16 godina, sada sam već tjednima na zdravoj kilaži. I sretna sam. Radim na tome da postanem samouvjerenija i da volim svoje tijelo, ali proces i dalje traje. I dalje se svakodnevno suočavam s tobom.
Oporavak nipošto nije lagan. Ne možeš samo jesti da bi ozdravio, moraš proći kroz mnogo teških stvari i trenutaka. Moraš proći kroz svaki od svojih okidača, ali moraš to raditi polako da okidači ne postanu još gori. Moraš se suočiti s hranom koja ti stvara strah i anksioznost, ali to možeš samo kada ti je dan jako dobar.

Da, moraš jesti i da, moraš dobiti na težini, ali oporavak od poremećaja hranjenja je puno više od toga: To je učenje da se ne bojiš hrane jer ti ona treba da hraniš svoje tijelo. Oporavak znači i da se osjećaš dobro s dobivanjem kilograma jer tvoje tijelo treba malo masnoće. Oporavak je i učenje da voliš svoje tijelo takvo kakvo je i to je saznanje da postoji život nakon poremećaja hranjenja. Nije svaki dan tijekom oporavka savršen dan i ponekad ćeš skliznuti u svoj stari način života, ali oporavak znači da svaki put iznova ustaneš. Oporavak znači biti snažan i izabirati oporavak iako nije lako.

Oporavljanje me naučilo jednu važnu stvar: Moji najgori dani oporavka su bolji nego moji najbolji dani anoreksije.”