Novi tjedan zna?i i da vam donosimo novo pismo osobe koja se opravlja ili je u procesu oporavka od poreme?aja hranjenja. U pismu koje možete pro?itati niže, osoba piše pismo prekida s anoreksijom.

Na poveznici se nalazi originalni tekst na engleskom, a prijevod na hrvatskom možete pro?itati niže: https://themighty.com/2015/08/my-breakup-letter-with-anorexia/

I ovaj put vas pozivamo da nam šaljete vaše osobne tekstove ili tekstove drugih koji su vama bili inspirativni i motiviraju?i tijekom procesa oporavka.

Slijedi pismo:

“Draga Anoreksijo,

Kada sam imala 12 godina, imala si veliku kontrolu nada mnom i preuzela si tu kontrolu na mojoj najslabijoj to?ki. Nisam mogla jesti da ne pla?em i da se ne tresem. Nisam mogla stati na vagu ili se pogledati u ogledalo bez da se slomim. Kalorije i masno?e ispunile su moje misli i dobivanje na težini postalo je moj najve?i strah.

Anoreksijo, uzela si toliko toga od mene – moje prijatelje, moje zdravlje, moju sre?u i moj život. Na po?etku si bila vrlo suptilna, ali si uskoro preuzela potpunu kontrolu. Ti si kao demon koji sjedi na mom ramenu, konstantno me vu?e dolje koriste?i rije?i, hranu, vagu, moju obitelj te ?ak i mene samu.
Rekla si mi da ?u biti savršena ako budem mršava, ali mi nisi rekla da je to nemogu?a misija. Stajala sam na vagi i plakala, stajala sam ispred ogledala i plakala. Sjedenje pred hranom dovodilo me u stanje potpune panike. Savršenstvo nisam mogla dosti?i.

Težnja za nedostižnim savršenstvom odvela me na neka mra?na mjesta. Donijela mi je mnogo straha, anksioznosti i tuge. Dugo vremena nisam imala nade.

Tri godine kasnije, u dobi od 15 godina, odlu?ila sam da je vrijeme za promjenu. Bila sam umorna od ovakvog na?ina života. Davala sam sve od sebe samo da jedem i dobivam na težini, ali nisam mogla. Anksioznost je bila prejaka da bi se s njom nosila sama pa sam potražila pomo? od terapeuta i nutricionista. Oni su mi pomogli da dobijem na težini i da budem OK s tim.

U dobi od 16 godina, sada sam ve? tjednima na zdravoj kilaži. I sretna sam. Radim na tome da postanem samouvjerenija i da volim svoje tijelo, ali proces i dalje traje. I dalje se svakodnevno suo?avam s tobom.
Oporavak nipošto nije lagan. Ne možeš samo jesti da bi ozdravio, moraš pro?i kroz mnogo teških stvari i trenutaka. Moraš pro?i kroz svaki od svojih okida?a, ali moraš to raditi polako da okida?i ne postanu još gori. Moraš se suo?iti s hranom koja ti stvara strah i anksioznost, ali to možeš samo kada ti je dan jako dobar.

Da, moraš jesti i da, moraš dobiti na težini, ali oporavak od poreme?aja hranjenja je puno više od toga: To je u?enje da se ne bojiš hrane jer ti ona treba da hraniš svoje tijelo. Oporavak zna?i i da se osje?aš dobro s dobivanjem kilograma jer tvoje tijelo treba malo masno?e. Oporavak je i u?enje da voliš svoje tijelo takvo kakvo je i to je saznanje da postoji život nakon poreme?aja hranjenja. Nije svaki dan tijekom oporavka savršen dan i ponekad ?eš skliznuti u svoj stari na?in života, ali oporavak zna?i da svaki put iznova ustaneš. Oporavak zna?i biti snažan i izabirati oporavak iako nije lako.

Oporavljanje me nau?ilo jednu važnu stvar: Moji najgori dani oporavka su bolji nego moji najbolji dani anoreksije.”