Dragi svi,

Na blogu ?e povremeno volonteri Centra BEA objavljivati poticajna i motiviraju?a pisma ljudi koji su u procesu oporavka ili su se oporavili od poreme?aja hranjenja.

Ponekad je dobro pro?itati iskustva drugih osoba da vidimo da u procesu oporavka od poreme?aja hranjenja nismo sami.
I dalje vas sve pozivamo da s nama podijelite pismo ili neki drugi oblik ispovijesti koji je za vas bio motiviraju?i tijekom oporavka od poreme?aja hranjenja.

Ovdje je i poveznica na originalni tekst na engleskom: https://www.theodysseyonline.com/an-open-letter-to-ed

Slijedi prijevod teksta:

“Dragi poreme?aju hranjenja!

Došao si u moj život besramno. Kada sam bila zlostavljana u osnovnoj školi, uvjerio si me da ?u biti prihva?ena i da ?e zlostavljanje prestati ako postanem mršava. Izgleda da je to bila laž, ali ti si svejedno ostao tu.

U po?etku, upoznao si me s ‘dobrom i lošom hranom’. Ugljikohidrati su bili neprijatelji, keksi su bili neprijatelji, mlijeko je bilo neprijatelj i pizza je bila neprijatelj. Tajno izgladnjivanje mog tijela od hranjivih tvari koje su mu trebale, samo kako bih dostigla tvoje standarde. Da stvar bude gora, uvjerio si me da sam bezvrijedna i da nisam dovoljno dobra jer nisam uzoran student kao moji ro?aci i sestra.

Opasan krug nastavio se kroz srednju školu. Napravio si od srednje škole najgore ?etiri godine mog života. I dalje si me podbadao kako sam glupa i da nikad ne?u upisati fakultet. Bio si moj zlostavlja?, ali bila sam slaba jer sam te voljela. U?inio da se više fokusiram, u?inio si me anksioznom oko testova i ispita što me dovelo do toga da u?im cijelu no? bez ili s jako malo sna. Bila sam ovisna o tebi.

Nisam htjela da odeš iz mog života jer si ?inio da se osje?am sigurno. Bio si moja ?ahura, moje mra?no mjesto. Mra?no mjesto gdje bih se izolirala od svijeta i zbog tolike predanosti tebi, izgubila sam prijatelje.
Jednog dana osjetila sam da sam bolesna i umorna. Bila sam na granici života i smrti. Polako si me ubijao i odlu?ila sam da želim živjeti. Odabrala sam život. Odabrala sam sre?u.

Dan kada sam odabrala sebe ispred tebe bio je težak i osje?ala sam se sebi?no, ali ti si bio taj koji je ?inio da se tako osje?am. Nastavila sam s lije?enjem, polako se osloba?aju?i od lanaca.

Sada sam na fakultetu. Sada stavljam sebe na prvo mjesto. Ti se pokušavaš vratiti u moj život, ali odbijam te pustiti nazad. Ponekad mi nedostaješ, ali iskreno, ve?inu vremena ne. U procesu sam prelaženja na ve?e i bolje stvari u životu. Mogu pojesti komad pizze, mogu uzeti keks ako želim i mogu jesti ugljikohidrate, ali više od svega nisam bezvrijedna, nisam glupa i mogu biti sretna.

Ne?u te pustiti natrag, poreme?aju hranjenja. To je ?injenica. Sada sam ja glavna u svom životu.”