. . . .

Iskustva iz procesa oporavka (1)

01 Ruj

Dragi svi,

Na blogu će povremeno volonteri Centra BEA objavljivati poticajna i motivirajuća pisma ljudi koji su u procesu oporavka ili su se oporavili od poremećaja hranjenja.

Ponekad je dobro pročitati iskustva drugih osoba da vidimo da u procesu oporavka od poremećaja hranjenja nismo sami.
I dalje vas sve pozivamo da s nama podijelite pismo ili neki drugi oblik ispovijesti koji je za vas bio motivirajući tijekom oporavka od poremećaja hranjenja.

Ovdje je i poveznica na originalni tekst na engleskom: https://www.theodysseyonline.com/an-open-letter-to-ed

Slijedi prijevod teksta:

“Dragi poremećaju hranjenja!

Došao si u moj život besramno. Kada sam bila zlostavljana u osnovnoj školi, uvjerio si me da ću biti prihvaćena i da će zlostavljanje prestati ako postanem mršava. Izgleda da je to bila laž, ali ti si svejedno ostao tu.

U početku, upoznao si me s ‘dobrom i lošom hranom’. Ugljikohidrati su bili neprijatelji, keksi su bili neprijatelji, mlijeko je bilo neprijatelj i pizza je bila neprijatelj. Tajno izgladnjivanje mog tijela od hranjivih tvari koje su mu trebale, samo kako bih dostigla tvoje standarde. Da stvar bude gora, uvjerio si me da sam bezvrijedna i da nisam dovoljno dobra jer nisam uzoran student kao moji rođaci i sestra.

Opasan krug nastavio se kroz srednju školu. Napravio si od srednje škole najgore četiri godine mog života. I dalje si me podbadao kako sam glupa i da nikad neću upisati fakultet. Bio si moj zlostavljač, ali bila sam slaba jer sam te voljela. Učinio da se više fokusiram, učinio si me anksioznom oko testova i ispita što me dovelo do toga da učim cijelu noć bez ili s jako malo sna. Bila sam ovisna o tebi.

Nisam htjela da odeš iz mog života jer si činio da se osjećam sigurno. Bio si moja čahura, moje mračno mjesto. Mračno mjesto gdje bih se izolirala od svijeta i zbog tolike predanosti tebi, izgubila sam prijatelje.
Jednog dana osjetila sam da sam bolesna i umorna. Bila sam na granici života i smrti. Polako si me ubijao i odlučila sam da želim živjeti. Odabrala sam život. Odabrala sam sreću.

Dan kada sam odabrala sebe ispred tebe bio je težak i osjećala sam se sebično, ali ti si bio taj koji je činio da se tako osjećam. Nastavila sam s liječenjem, polako se oslobađajući od lanaca.

Sada sam na fakultetu. Sada stavljam sebe na prvo mjesto. Ti se pokušavaš vratiti u moj život, ali odbijam te pustiti nazad. Ponekad mi nedostaješ, ali iskreno, većinu vremena ne. U procesu sam prelaženja na veće i bolje stvari u životu. Mogu pojesti komad pizze, mogu uzeti keks ako želim i mogu jesti ugljikohidrate, ali više od svega nisam bezvrijedna, nisam glupa i mogu biti sretna.

Neću te pustiti natrag, poremećaju hranjenja. To je činjenica. Sada sam ja glavna u svom životu.”