. . . .

Nije više važno

Pričam s prijateljicom danas na kavi. Pita me za posao, ukratko kažem što se novoga događa ali nasred priče samo odustanem:”Ma, nije mi to više važno!”
Dođemo kasnije na temu “oca mog djeteta”, isto spomenem neke zadnje razgovore i ponovim:”To mi sad nije više važno…”
Dotaknem se i kilograma odnosno skidanja istih pa opet napomenem:”To mi nekako nije više važno.“

I odjednom osvijestim svoje izgovorene riječi. Nije mi to više važno. Osvijestim svoj napredak, svoju promjenu fokusa, svoje sve bolje i bolje osjećanje u vlastitoj koži i svoje (ne)pridavanje (ne)bitnim stvarima. Promijenila sam se. Unazad 3,5 i 10 godina. Netko bi sad rekao – Pa svi se mijenjamo. Što je tu čudno? E pa ja bih rekla da se to treba uzimati s dozom promišljanja. I što uopće nekome znači promjena? Promjena izvana, kao narasla si, promijenila boju kose ili smršavila? Ili ona iznutra, nabolje ili nagore?

Mislim da svatko drugačije definira pojam promjene i što ona za njega predstavlja. Ja se osjećam kao da sam stalno na nekom putu. Kao da imam još svašta dokučiti i ciljam prema što boljem osjećaju unutar sebe. Valjda prema sreći. Ovime danas, vidim koliko sam se stepenica popela. Stvari koje stvarno jesu manje bitne, postaju mi nevažne. Opterećivanje vanjskim okolnostima, drugim ljudima, nezadovoljstvo sobom. Zalijevam se iznutra da bi blistala izvana! I svaki dan uspijevam više u tome!

Jer, doista nije važno… Nije bitno. Čudno mi je to, kao da te neke riječi govori druga osoba iz mene. Ali to sam stvarno ja, sada drugačija. I situacije za kojima sam gorila, sada su mi ništa. Ljudi za kojima sam plakala, izazivaju ravnodušnost. Lažne vrijednosti koje su izgledale tako stvarne. Poimanje sebe i obrasci koji su bili toliko jaki. Moguće je iako sam nekad mislila da nikad neće biti.

Može se ići nabolje. Nemoguće postati moguće. Nanovo se roditi, stvoriti drugi svijet. Promijeniti i unutrašnjost i vanjštinu. Malenim ali čvrstim koracima to pokazujem, puno sebi i pomalo drugima :)

Sa: http://andjinsvijet.blogspot.com/