. . . .

Pjesme koje sam slušala kada mi je bilo loše

17 Lip

Mislim da pjesme mogu puno pomo?i da se ?ovjek osje?a bolje. Ja sam dijete devedesetih pa ?e moja lista biti malo “starija” ali to ne umanjuje vrijednost pjesama, dapa?e!
Navest ?u ih kronološki kako sam koju otkrila i slušala, nadam se da ?e nekome isto “sjesti u uho” :)
Ve?ina su poznate.

1. FIGHTER – Christina Aguilera. Pjesma je jako stara, slušala sam je i kada sam samo nekoliko rije?i razumjela jer mi je bila mo?na i žestoka, baš za podizanje kada sam loše.

2. THE VOICE WITHIN – Christina Aguilera. Nakon prve sam ovu otkrila, pjesmu koja je totalna suprotnost. Pomagala mi je kada sam se osje?ala sama i davala vjeru da može bolje.

3. MALENA – Elemental. Nekako kao da mi je napisana za osobe koje se bore sa izazovima koje nosi poreme?aj hranjenja, barem sam je ja tako doživjela. Jako poticajna i u tri i pol minute puno toga objašnjeno i od pomo?i.

4. DAT ?E NAM BOG – Nina Badri?. Ne mogu objasniti koliko mi je ova pjesma pomogla dok sam bila trudna uz istovremeno povra?anje i brigu kako ?u dalje u životu. Smirivala me i davala osje?aj da ?e mi do?i fantasti?na budu?nost iako izgleda sve crno.

5. MOJ JE ŽIVOT MOJA PJESMA – Nina Badri?, Maya Sar, Aleksandra Radovi? i Karolina Go?eva. Pjesma napisana za podizanje svijesti o raku grli?a maternice ali može se primijeniti na bilo koju bolest ili izazov u životu. Meni je osvještavala koliko je zdravlje bitno i kako trebamo misliti na sebe prvenstveno.

6. I WILL SURVIVE – Gloria Gaynor. Moja pjesma poreme?aju hranjenja i kao odgovor njegovoj ja?ini i negativnim utjecajima na mene, da me ne?e pobijediti. Ne mogu opisati koliko mi zna?i slušati je i danas.

7. LISTEN – Beyonce. Pjesma ljutnje. Slušala sam je kad mi je bilo dosta svega, kao neki moj glas revolta svijetu i poteško?ama i da sam ja?a od svega.

8.BRAND NEW ME – Alicia Keys. Davno sam je ?ula ali nekako sam je doživjela tek u zadnje vrijeme. Pjesma o promjenama, iznutra a time i izvana, koje se nekima ne?e svidjeti ali najbitnije je da se sebi svi?amo takve nove.

9. TILL I COLLAPSE – Eminem. Zadnja na popisu, nije neka “srcedrapaju?a”, Eminem je ipak Eminem :)
Pomaže mi kada sam umorna da ostanem ustrajna i baš mi je nabrijavaju?a!

Evo, to je moj popis. Ima, naravno, još jako puno dobrih pjesama koje mogu pomo?i i biti iscjeljuju?e, svatko ?e prona?i svoju. Ne svi?a se sve svakome, možda su nekome ove pjesme totalno bezveze i to je isto u redu.
Dokazano je da pjesme imaju veliki utjecaj na raspoloženje i to kako se osje?amo pa ne možemo pogriješiti slušaju?i što nam sjeda i ?ini da nam bude lakše i bolje se osje?amo! :)

Nije više važno

16 Lip

Pri?am s prijateljicom danas na kavi. Pita me za posao, ukratko kažem što se novoga doga?a ali nasred pri?e samo odustanem:”Ma, nije mi to više važno!”
Do?emo kasnije na temu “oca mog djeteta”, isto spomenem neke zadnje razgovore i ponovim:”To mi sad nije više važno…”
Dotaknem se i kilograma odnosno skidanja istih pa opet napomenem:”To mi nekako nije više važno.“

I odjednom osvijestim svoje izgovorene rije?i. Nije mi to više važno. Osvijestim svoj napredak, svoju promjenu fokusa, svoje sve bolje i bolje osje?anje u vlastitoj koži i svoje (ne)pridavanje (ne)bitnim stvarima. Promijenila sam se. Unazad 3,5 i 10 godina. Netko bi sad rekao – Pa svi se mijenjamo. Što je tu ?udno? E pa ja bih rekla da se to treba uzimati s dozom promišljanja. I što uop?e nekome zna?i promjena? Promjena izvana, kao narasla si, promijenila boju kose ili smršavila? Ili ona iznutra, nabolje ili nagore?

Mislim da svatko druga?ije definira pojam promjene i što ona za njega predstavlja. Ja se osje?am kao da sam stalno na nekom putu. Kao da imam još svašta doku?iti i ciljam prema što boljem osje?aju unutar sebe. Valjda prema sre?i. Ovime danas, vidim koliko sam se stepenica popela. Stvari koje stvarno jesu manje bitne, postaju mi nevažne. Optere?ivanje vanjskim okolnostima, drugim ljudima, nezadovoljstvo sobom. Zalijevam se iznutra da bi blistala izvana! I svaki dan uspijevam više u tome!

Jer, doista nije važno… Nije bitno. ?udno mi je to, kao da te neke rije?i govori druga osoba iz mene. Ali to sam stvarno ja, sada druga?ija. I situacije za kojima sam gorila, sada su mi ništa. Ljudi za kojima sam plakala, izazivaju ravnodušnost. Lažne vrijednosti koje su izgledale tako stvarne. Poimanje sebe i obrasci koji su bili toliko jaki. Mogu?e je iako sam nekad mislila da nikad ne?e biti.

Može se i?i nabolje. Nemogu?e postati mogu?e. Nanovo se roditi, stvoriti drugi svijet. Promijeniti i unutrašnjost i vanjštinu. Malenim ali ?vrstim koracima to pokazujem, puno sebi i pomalo drugima :)

Sa: http://andjinsvijet.blogspot.com/

Najve?a zabluda tijekom oporavka

14 Lip

Ono što sam mislila da ?e se dogoditi kada ozdravim – jest da ?e cvjetati ruže i sijati duge i da ?e sve odjednom biti u redu. Da ?e se moj život odjednom posložiti kako treba jer je jedino poreme?aj u njemu bio “uljez”. Pa kada nestane poreme?aj, sve sjeda na svoje mjesto i sve je u redu. E pa nije bilo baš tako jednostavno.

Jer, to se nije dogodilo. Barem ne na na?in kako sam ja mislila. Ja sam željela dobiti sigurnost od života. A u puno trenutaka dobila sam upravo suprotno – sve više i više nesigurnosti i pogubljenosti. Izašla sam iz jednog kaosa i ušla u drugi. Pritom uop?e ne znaju?i tko sam ja, kuda idem a pogotovo kako to otkriti. A najviše sam htjela da mi netko kaže, odlu?i umjesto mene tako da osjetim da ?e sve biti u redu. A nitko mi to nije mogao garantirati. Pa sam stajala sama i upašena i mislila se kako dalje. ?ak mi je i nedostajalo da se prejedem i povratim ili zatupim gramima i gramima ?okolade, samo da ne mislim ni o ?em. Prestao me kontrolirati poreme?aj a meni je trebala kontrola jer kontrola daje sigurnost.

To stanje pogubljenosti traje neko vrijeme. I poprili?no je teško. Nit’ si tamo nit’ si ovamo. Pa si ti misli! Najteže mi je pao ostanak same sa sobom. Sje?am se jednom, svi su otišli u Bosnu. Ostala sam u ku?i sama samcata. Umjesto da uživam, ?itam knjigu i gledam TV, ja sam plakala. Tako sam se rasplakala i bilo mi je preteško ostati sama sa sobom. Sa svojim mislima. Jer od uma radimo ili raj ili pakao. Meni je tad bio pakao.

No, to je prijelazno razdoblje. Teško je ali i neophodno jer nas puno nau?i. O daljnjem životu i nama samima. Iako na trenutke izgleda jako grdo, ?ak puno puta i sam poreme?aj izgleda bolje jer je bar poznato i sigurno mjesto, treba ustrajati i izgurati tu krizu. Jer se nakon nje vrlo vjerojatno nikad više ne vra?amo na staro stanje.

Ja danas uživam kad sam sama. I jedva ?ekam da svi opet odu u Bosnu! Jer sada više ne pla?em, dapa?e – uživam i gledam TV:)

Knjige koje su mi pomogle pri oporavku

15 Svi

Navela bih nekoliko knjiga na koje sam naišla u samom po?etku i koje su mi puno zna?ile, pogotovo u tim trenucima.

Prva od njih je bila knjiga Nede Dropuli? – ANOREKSIJA (TEŽINA LJEPOTE). Njome sam vidjela da nisam sama u tome a bome ni luda, jer tada nisam poznavala nikoga s poreme?ajem. Bilo mi je puno lakše kad sam se mogla poistovjetiti s nekim stvarnim a pogotovo da je taj netko blizu, iz iste države, vidjeti da postoje i druga živa bi?a koja to prolaze, a ne samo stru?ni ljudi koji jedino pri?aju o tome a “ne znaju kako je to”. Znam da sam si tada pomislila: “Ho?u li ja ikada imati hrabrosti ovako ispri?ati svoju pri?u, kada sve to pro?e?” To?no je opisala sve što sam i sama osje?ala i beskrajno sam joj zahvalna na tome! Posudila sam bila u knjižnici, ne sje?am se kako sam ?ula za nju.

Druga, koju sam ?itala iznova i iznova je knjiga dr.Tatjane Škoro – TAJNA BULIMIJE. Objašnjeno sa stru?ne strane a opet primjerima, kronološki kako se poreme?aj razvija , zašto se razvija i što se to?no doga?a u tijelu i mozgu. Pri kraju je detaljan plan kako si sam pomo?i uz okviran savjet kako se otprilike cjeloživotno hraniti, bez dijeta, gladovanja i previše še?era. Sje?am se da sam si dijelove knjige doslovno pisala u bilježnicu i iznova ?itala i pokušavala sve povezati, zašto, kako, otkud i sl. Isto bila posu?ena u knjižnici, mislim da sam slu?ajno nabasala na nju kada sam pitala za knjige o poreme?ajima prehrane.

Tako?er, kasnije sam naletjela i na knjigu POLUPANI LON?I?I od Jasne Šurine. Detaljno opisani dani bulimije, u kojima sam se tako?er i više nego pronašla. Taj kaos u glavi, isti dan svaki dan, jedan izolirani svijet koji se ne poklapa s vanjskim i stalno skrivanje… Tolike muke. Re?enica koja mi se urezala iz te knjige u glavu je da je hrana samo hrana, samo to. Spomenuta pred kraj knjige. To se stvarno može re?i kada si ve? daleko odmakao od tog za?aranog kruga i meni simbolizira ogromno ako ne i kona?no ozdravljenje. Velika lako?a i sloboda pro?e tijelom kada se to osjeti. Isto posu?ena u knjižnici.

Ove tri su vezane uz poreme?aj, nisam baš neku stru?nu literaturu ?itala. Jednom sam jednu pokušala, ne sje?am se naziva ali sam odmah odustala. Sve mi je to bilo suhoparno i nije me zanimalo. Kasnije sam ?itala knjigu LOUISE HAYKAKO ISCIJELITI DUH I TIJELO. Ve? sam dotad ?ula da sve kre?e od misli pa sam krenula istraživati u tom smjeru. Ova je bila prijatelji?ina.

Tako?er, ?itala sam knjigu Ane Bu?evi? – U VORTEXU OSTVARENIH ŽELJA. Tako?er iz knjižnice. Gledala sam i njena videa intenzivno i pokušala shvatiti i primjenjivati navedeno. Uvidjela sam da mi svjesnim biranjem misli odnosno boljim raspoloženjem bez obzira na okolnosti, tijelo traži manje slatkog (meni izazov u zadnje vrijeme) i manje hrane. Jednostavno se potreba smanjila, še?er mi više ne nadokna?uje druge potrebe.

Smatram da su knjige jedan dio oporavka. Ja sam išla na psihoterapiju, doktoru koji mi je slagao jelovnik ali i prou?avala sve sama. Nije da nisam doktoru ili psihologu vjerovala ali morala sam si sama to sve pokop?ati, posložiti u glavi da sve ima smisla. I bila sam mirnija kada sam uvidjela da i terapeut i Tatjana Škoro i Ana Bu?evi? koja pri?a o zakonu privla?enja – govore isto samo na druge na?ine.