Nastavljamo objavljivati pisma i iskustva osoba koje su se oporavile od poreme?aja hranjenja ili su u oporavku. U ovom pismu djevojka piše samoj sebi kada joj je dijagnosticirana anoreksija.

Ovdje je poveznica na originalni tekst na engleskom:
https://themighty.com/2016/02/a-letter-to-myself-when-i-was-diagnosed-with-anorexia/

I ovaj put vam želimo re?i koliko su nam vaša iskustva tijekom oporavka važna i želimo vas ohrabriti da nam pošaljete svoja pisma ili iskustva koja su za vas bila poticajna tijekom procesa oporavka.

“Draga Liza,

Znam da imaš tek 14 i da te život nije mazio. Žao mi je što ?u ti re?i da ?e stvari postati puno gore prije nego postanu bolje, ali imaj nade. Ono što misliš da ?e te samljeti, zapravo ?e pro?i. Tama ?e se podi?i i kada do?e opet, bit ?eš spremna i znat ?eš kako se nositi s njom. Morat ?eš se boriti ja?e nego što sada možeš zamisliti, ali iza?i ?eš iz depresije. Osje?aji beznadnosti i mržnje prema sebi ?e nestati i postepeno ?eš otkriti da sva patnja koju si preživjela nije uzalud.

Kada ti terapeut kaže da imaš anoreksiju, ne?eš biti upoznata s pojmom. Mnogo godina kasnije, rije? ‘anoreksija’ ?e ve? biti dobro poznata, ali nemoj se bojati dijagnoze koja sada nije tako u?estala. Opsesije i kompulzivna ponašanja koja doživljavaš i radiš, dio su tvog poreme?aja hranjenja. Možda sada ne shva?aš i možda si ?ak ljuta na pomisao promjene, ali takva ponašanja te mogu ubiti. Zapravo, bit ?eš vrlo blizu smrti prije nego stvari krenu na bolje.

Kad postaneš vrhunska trka?ica u srednjoj školi i misliš da ti anoreksija pomaže da tr?iš brže, znaj da to nije tako. Talentirana si i naporno radiš: zato si dobra trka?ica. Nemoj slušati trenera kada ti pri?a o tvojoj težini. Ne?eš tr?ati sporije kada se udebljaš jednu kilu. To je smiješno i trebaš biti svjesna da je tvoje zdravlje važnije od udovoljavanja drugima. Možda ?e ti se ?initi da su tvoji snovi uništeni kada tvoja karijera trka?ice prestane uslijed ozlijeda i komplikacija povezanih s anoreksijom, ali možeš stvoriti nove snove. Nastavi sanjati jer ima još mnogo na?ina koje nisi istražila.

Bez obzira kroz kakve borbe prolazila, znaj da nisi sama. Imaš prijatelje i obitelj koji ne?e odustati od tebe. U?init ?eš ih ponosnima kada, unato? svim šansama, procvjetaš nakon što su ti govorili da ne?eš uspjeti. To se ne?e dogoditi preko no?i. Tvoje putovanja prema zdravlju ?e trajati godinama, ali ne?eš požaliti u?injen prvi korak na nepoznatom teritoriju oporavka.

Imaj na umu, ljudi koji ne razumiju tvoju bolest ?e govoriti ružne i uvredljive stvari. Ve?inu vremena, oni to ne misle. Oni samo ne znaju što može biti okida? nekome tko se bori s anoreksijom. Kada ti susjed kaže da izgledaš zdravo, nemoj to uzeti kao nešto loše. Pokušaj vidjeti da misli dobro i da je to znak da uspijevaš. Boriš se sa svojim unutarnjim demonima za koje on ne zna da se za tebe oni doimaju stvarnima.

Kada postaješ starija, sve više i više ljudi ?e imati savjete kako pobijediti poreme?aj hranjenja. Znaj da svatko tko se bori s time je jedinstven i ima svoj put koji mora pro?i.
Ne postoji tajni recept ili tableta koja ?e izlije?iti poreme?aj hranjenja, ali postoje klju?ni faktori u oporavku.

Slušaj svoju majku. Ona je mudra i voli te.
Iako se ?ini nemogu?im, jednog dana postat ?eš uzor ljudima koji se bore. Moraš biti jaka i znati stvoriti zdrave granice kada pomažeš drugim, ali davati drugima je klju?no i ?init ?e da se osje?aš bolje. Ne moraš biti u potpunosti izlije?ena da po?neš davati drugima, ali moraš se brinuti za sebe kada pomažeš drugima.

Jednog dana, druge ?eš u?iti slijede?e:
Problemi koje imaš s hranom su crveni alarm da se nešto drugo doga?a u tvom životu. Nau?i prepoznati prave osje?aje. ‘Osje?am se debelo’ ponekad zna?i da osje?aš nešto drugo što nije povezano s hranom i tjelesnom slikom.

Ti nisi svoj poreme?aj hranjenja.
Pokušaj kontrole svoje hrane je na?in nošenja s neugodnim i neprepoznatim osje?ajima. Ne možeš kontrolirati što se doga?a oko tebe pa je jako primamljivo kontrolirati što jedeš i što ne jedeš.
Tvoj identitet nije osnovan na onome što radiš ili na tome koliko si mršava.
Budi dobra prema sebi.

Kada se oporavljaš od poreme?aja hranjenja, treba ti vremena da prihvatiš i zavoliš sebe.

Diši.”

Tijekom oporavka od poreme?aja hranjenja, jako je vrijedno i korisno ?uti poneku rije? od osobe koja je preboljela poreme?aj hranjenja. U nastavku možete pro?itati pismo jedne osobe koja se oporavila od poreme?aja hranjenja.

Ovdje možete pro?itati i originalni tekst na engleskom: http://www.eatingdisordersonline.com/blogs/s/the-exorcism-of-eating-disorders-breaking-up-is-hard-to-do

Tako?er, vaša razmišljanja tijekom ili nakon oporavka od poreme?aja hranjenja jako su nam dragocjena i bilo bi nam drago ?uti ih pa nam slobodno pošaljite svoja pisma ili neke tekstove koji su vama bili poticajni u procesu oporavka.

Sada možete pro?itati hrvatski prijevod originalnog teksta:

“Naletjela sam na svoj Poreme?aj Hranjenja danas. To se ?esto doga?a. Samo je stajao tamo i izgledao bespomo?no, slabo i jako jadno. Nije mi ništa rekao, zato što dobro zna da više ne može. Nau?io je da ga mogu ušutkati samo jednim pogledom. Mogu ga ušutkati i stjerati u kut kao ranjenu životinju kada god želim!!! Nikada ne gubi nadu da ?u mu se jednog dana možda vratiti, iako me skoro ubio, bezosje?ajan kao mali vrag.

Ponekad je suptilan i pozvat ?e me povremeno kada osjeti moju sumnju ili postane jako uporan i samo se neo?ekivano pojavi kada mu fali da je on taj koji ima kontrolu. Mogu ra?unati na to da ?u ga vidjeti dok sam gola u tušu ili dok isprobavam novi par traperica. Uvijek stoji u pozadini kada sam blizu majke ili kada imam loš dan na poslu.

Jako je sli?no osje?aju kada naletite na bivšeg de?ka, ona neugodnost i ?udna tišina. Jednom dijeljena intima sada je pretvorena u ‘‘samo nekog kog sam prije poznavala’‘.

Moj Poreme?aj Hranjenja je moj Bivši.Bio je veliki dio mog života.Bila sam udana za njega.Voljela sam svoj Poreme?aj Hranjenja svaki dijelom svog tijela. Spavala sam s tim Poreme?ajem Hranjenja pola svog života. Bio je sa mnom 24 sata dnevno. Zbog njega sam se osje?ala dobro kada sam bila loše. Tješio me kada sam se osje?ala usamljeno. Nikada me nije ostavio, uvijek je bio ovdje. Kada sam se uhvatila u koštac sa svojim Poreme?ajem Hranjenja, to nije bila situacija u kojoj smo oboje odu?ili da više ne?e i?i i razišli se suprotnim putevima. To je bila prava borba za život. To je bila moja zadnja snaga gdje sam spakirala svaku emociju koja je još uvijek ostala i rastavila se od tog ‘‘kurvinog sina’‘.

Stvarno mislim da možeš postati ovisan o boli. Možeš postati ovisan o tuzi i o tome da te tretiraju kao govno, da se osje?aš kao da više nema mjesta za tebe na ovom svijetu i da bi vjerojatno bilo bolje da ne postojiš. Ali opet, ista stvar koja hrani tvoju agoniju je ona koja te uništava minutu po minutu.

Ro?en je u meni iz samo male sjemenke disfunkcije. Svaki dan je rastao u meni kao rak, hrane?i se svom mojom nesigurnoš?u i sumnjom. Flertao je s mojom ranjivoš?u i šaptao slatko ništa mojoj nesigurnosti o mom mjestu na ovom svijetu. Bila sam smetena njegovom mogu?nosti da utiša svu bol. Ali u isto vrijeme sam bila zbunjena njegovom ljutnjom kada sam pokušala biti svoja. Volio je uništavati svaku vezu sa bilo kojom osobom ili stvari što mi je došlo na put. Nije imao ništa nego kutiju šibica i palio ih je za mene i onda se smijao sa slatkim zadovoljstvom kada sam spalila sve mostove koje više ne bi mogla izgraditi.
Nije htio da umrem… a ne,ne,ako bih ja umrla i on bi. Samo je htio dovesti me do najvišeg vrhunca patnje. Htio je da ostatak života provedem u paklu.

Iskreno ne mislim da je imao ideju da ?u dovesti nindžu ratnika koji ?e mu prebiti guzicu tako jako da moli za milost. Bio je totalno iznena?en!
Mislim da je moj najzna?ajniji uspjeh bio nevjerojatna strategija da zavaram svoj poreme?aj hranjenja tako da misli da je pobijedio i onda kad je najmanje o?ekivao, uzela sam stvari u svoje ruke.
Teže je izi?i iz loše situacije nego ostati u njoj, ali jednom kada doneseš tu odluku ništa, ali ništa ti ne može stati na put!!!

Nisam išla dalje ni sa ?im više nego malo dostojanstva i ponosa koje sam uspjela sakriti na mjesto gdje ih nije mogao prona?i. Bili su zakopani duboko u mojoj duši i to je bilo ono što mi je spasilo život.
Jednom kad sam prekinula s mojim poreme?ajem hranjenja, nije bilo pregovaranja, bilo je gotovo.
Kao i u svakoj vezi, ona ne može samo nestati. Osje?aji, sje?anja, veza – još uvijek ostaju.
Ali nau?ila sam da se s vremenom ti osje?aji preusmjeravaju u pozitivne stvari.
Vrijeme ti pomaže shvatiti koliko jako ti ne nedostaje biti zarobljen u kavezu i da je osje?aj slobode i prihva?anje onog tko uistinu jesi neopisiv.

Kao što sam rekla, moj me Poreme?aj Hranjenja još uvijek posjeti ali sada mu samo mogu re?i: „Znaš što..Jednom sam te voljela,sada te mrzim..Sada si samo netko kog sam prije poznavala!?

Novi tjedan zna?i i da vam donosimo novo pismo osobe koja se opravlja ili je u procesu oporavka od poreme?aja hranjenja. U pismu koje možete pro?itati niže, osoba piše pismo prekida s anoreksijom.

Na poveznici se nalazi originalni tekst na engleskom, a prijevod na hrvatskom možete pro?itati niže: https://themighty.com/2015/08/my-breakup-letter-with-anorexia/

I ovaj put vas pozivamo da nam šaljete vaše osobne tekstove ili tekstove drugih koji su vama bili inspirativni i motiviraju?i tijekom procesa oporavka.

Slijedi pismo:

“Draga Anoreksijo,

Kada sam imala 12 godina, imala si veliku kontrolu nada mnom i preuzela si tu kontrolu na mojoj najslabijoj to?ki. Nisam mogla jesti da ne pla?em i da se ne tresem. Nisam mogla stati na vagu ili se pogledati u ogledalo bez da se slomim. Kalorije i masno?e ispunile su moje misli i dobivanje na težini postalo je moj najve?i strah.

Anoreksijo, uzela si toliko toga od mene – moje prijatelje, moje zdravlje, moju sre?u i moj život. Na po?etku si bila vrlo suptilna, ali si uskoro preuzela potpunu kontrolu. Ti si kao demon koji sjedi na mom ramenu, konstantno me vu?e dolje koriste?i rije?i, hranu, vagu, moju obitelj te ?ak i mene samu.
Rekla si mi da ?u biti savršena ako budem mršava, ali mi nisi rekla da je to nemogu?a misija. Stajala sam na vagi i plakala, stajala sam ispred ogledala i plakala. Sjedenje pred hranom dovodilo me u stanje potpune panike. Savršenstvo nisam mogla dosti?i.

Težnja za nedostižnim savršenstvom odvela me na neka mra?na mjesta. Donijela mi je mnogo straha, anksioznosti i tuge. Dugo vremena nisam imala nade.

Tri godine kasnije, u dobi od 15 godina, odlu?ila sam da je vrijeme za promjenu. Bila sam umorna od ovakvog na?ina života. Davala sam sve od sebe samo da jedem i dobivam na težini, ali nisam mogla. Anksioznost je bila prejaka da bi se s njom nosila sama pa sam potražila pomo? od terapeuta i nutricionista. Oni su mi pomogli da dobijem na težini i da budem OK s tim.

U dobi od 16 godina, sada sam ve? tjednima na zdravoj kilaži. I sretna sam. Radim na tome da postanem samouvjerenija i da volim svoje tijelo, ali proces i dalje traje. I dalje se svakodnevno suo?avam s tobom.
Oporavak nipošto nije lagan. Ne možeš samo jesti da bi ozdravio, moraš pro?i kroz mnogo teških stvari i trenutaka. Moraš pro?i kroz svaki od svojih okida?a, ali moraš to raditi polako da okida?i ne postanu još gori. Moraš se suo?iti s hranom koja ti stvara strah i anksioznost, ali to možeš samo kada ti je dan jako dobar.

Da, moraš jesti i da, moraš dobiti na težini, ali oporavak od poreme?aja hranjenja je puno više od toga: To je u?enje da se ne bojiš hrane jer ti ona treba da hraniš svoje tijelo. Oporavak zna?i i da se osje?aš dobro s dobivanjem kilograma jer tvoje tijelo treba malo masno?e. Oporavak je i u?enje da voliš svoje tijelo takvo kakvo je i to je saznanje da postoji život nakon poreme?aja hranjenja. Nije svaki dan tijekom oporavka savršen dan i ponekad ?eš skliznuti u svoj stari na?in života, ali oporavak zna?i da svaki put iznova ustaneš. Oporavak zna?i biti snažan i izabirati oporavak iako nije lako.

Oporavljanje me nau?ilo jednu važnu stvar: Moji najgori dani oporavka su bolji nego moji najbolji dani anoreksije.”

Dragi svi,

Na blogu ?e povremeno volonteri Centra BEA objavljivati poticajna i motiviraju?a pisma ljudi koji su u procesu oporavka ili su se oporavili od poreme?aja hranjenja.

Ponekad je dobro pro?itati iskustva drugih osoba da vidimo da u procesu oporavka od poreme?aja hranjenja nismo sami.
I dalje vas sve pozivamo da s nama podijelite pismo ili neki drugi oblik ispovijesti koji je za vas bio motiviraju?i tijekom oporavka od poreme?aja hranjenja.

Ovdje je i poveznica na originalni tekst na engleskom: https://www.theodysseyonline.com/an-open-letter-to-ed

Slijedi prijevod teksta:

“Dragi poreme?aju hranjenja!

Došao si u moj život besramno. Kada sam bila zlostavljana u osnovnoj školi, uvjerio si me da ?u biti prihva?ena i da ?e zlostavljanje prestati ako postanem mršava. Izgleda da je to bila laž, ali ti si svejedno ostao tu.

U po?etku, upoznao si me s ‘dobrom i lošom hranom’. Ugljikohidrati su bili neprijatelji, keksi su bili neprijatelji, mlijeko je bilo neprijatelj i pizza je bila neprijatelj. Tajno izgladnjivanje mog tijela od hranjivih tvari koje su mu trebale, samo kako bih dostigla tvoje standarde. Da stvar bude gora, uvjerio si me da sam bezvrijedna i da nisam dovoljno dobra jer nisam uzoran student kao moji ro?aci i sestra.

Opasan krug nastavio se kroz srednju školu. Napravio si od srednje škole najgore ?etiri godine mog života. I dalje si me podbadao kako sam glupa i da nikad ne?u upisati fakultet. Bio si moj zlostavlja?, ali bila sam slaba jer sam te voljela. U?inio da se više fokusiram, u?inio si me anksioznom oko testova i ispita što me dovelo do toga da u?im cijelu no? bez ili s jako malo sna. Bila sam ovisna o tebi.

Nisam htjela da odeš iz mog života jer si ?inio da se osje?am sigurno. Bio si moja ?ahura, moje mra?no mjesto. Mra?no mjesto gdje bih se izolirala od svijeta i zbog tolike predanosti tebi, izgubila sam prijatelje.
Jednog dana osjetila sam da sam bolesna i umorna. Bila sam na granici života i smrti. Polako si me ubijao i odlu?ila sam da želim živjeti. Odabrala sam život. Odabrala sam sre?u.

Dan kada sam odabrala sebe ispred tebe bio je težak i osje?ala sam se sebi?no, ali ti si bio taj koji je ?inio da se tako osje?am. Nastavila sam s lije?enjem, polako se osloba?aju?i od lanaca.

Sada sam na fakultetu. Sada stavljam sebe na prvo mjesto. Ti se pokušavaš vratiti u moj život, ali odbijam te pustiti nazad. Ponekad mi nedostaješ, ali iskreno, ve?inu vremena ne. U procesu sam prelaženja na ve?e i bolje stvari u životu. Mogu pojesti komad pizze, mogu uzeti keks ako želim i mogu jesti ugljikohidrate, ali više od svega nisam bezvrijedna, nisam glupa i mogu biti sretna.

Ne?u te pustiti natrag, poreme?aju hranjenja. To je ?injenica. Sada sam ja glavna u svom životu.”