Dugo sam razmišljala kako započeti pisati blog na stranicama Centar BEA, čekajući da me pronađu savršene riječi i savršen trenutak. Onda sam danas na radiju ponovno čula pjesmu „Guardian“ s novog albuma Alanis Morissette i nešto u meni joj se odazvalo. U njoj sam pronašla inspiraciju. Odlučila sam utišati sav svoj strah i svoju kritičnost, znajući da nema savršenstva, i da ga ne može biti. Odlučila sam samo pisati, u nadi da će moje riječi, moje misli i moja iskustva nekome, negdje, biti utjeha, inspiracija, ili barem predah. Voljela bih kada bi moje riječi mogle nekome pomoći, nekoga držati, nekome biti ta dugo tražena utjeha.

Prvo pitanje na koje sam želim odgovoriti jest tko sam ja odnosno tko stoji iza svih ovih riječi. Ja sam Lejla. Odabrala sam psihologiju kao svoj životni put i diplomirala je na Filozfoskom fakultetu u Zagrebu. Pripadam svakom mjestu koje me čini sretnom. Trenutačno je to Zagreb. Nemam baš puno godina iza sebe, ali imam puno iskustva u borbi i napredovanju, u uzdizanju, a i u padanju. Imam velike snove, i uvijek se svom snagom borim za njih. Nikad ne odustajem od onog što istinski volim. Imam nebrojeno puno interesa, i mogu i u malim stvarima pronaći istinsku ljepotu, ako to želim. Volim pisati, šivati, otkrivati nova mjesta i ljude, volim prirodu, čitanje, glazbu, filmove i surfati internetom.

Jesen za mene ima simbolično značenje. Iako je ona vrijeme smiraja i počinka, za mene je ona uvijek bila početak. Vjerovatno zato što sam u duhu vječni učenik koji strahuje, ali se i pomalo raduje prvom danu škole.
Teme o kojima želim pričati bit će vezane za osobni rast i razvoj, liječenje poremećaja hranjenja, medije, ulogu žena u društvu, psihologiju, zanimljivosti sa interneta, komentare drugih članaka, životne probleme i sve ono što me bude ispriralo.

Ne znam još kojim putem ću krenuti, ali želim istraživati. Nadam se da ćete mi se pridružiti u tome. Voljela bih dobiti prijedloge. O čemu biste željeli čitati, a vezano je uz poremećaje hranjenja, ili općenitu psihološku dobrobit? Također, voljela bih kad bi mi se moji čitatelji obratili na e-mail: lejla.centarbea@gmail.com. Tu sam za sve komentare, dvojbe, pitanja.

Na kraju, ostavljam vas s riječima koje pripadaju Alanis. Ona pjeva iz pozicije tihog čuvara koji se pojavio u životima ljudi kojima je trebao te im kaže da više ne moraju patiti sami, sada postoji netko tko će ih čuvati i čuti. Ta misao mi je toliko lijepa i inspirirajuća, kao i glazba kojom je obojana, pa njome želim završiti današnji susret.

Sada vas pozdravljam. Želim da uživate u ovoj jeseni, i da između magle, kiše i razasutog lišća prepoznate i mogućnost novog početka koji spava u svakoj slijedećoj sekundi.

Pošaljite e-mail.